< 5 Mose 3 >

1 "Wir gingen weiter und zogen nach Basan. Da zog uns Basans König Og mit seinem gesamten Volk entgegen zur Schlacht bei Edreï.
“Pea naʻa tau tafoki, ʻo ʻalu hake ʻi he hala ki Pesani: pea naʻe haʻu kituaʻā ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ke tauʻi ʻakitautolu, ʻaia mo hono kakai kotoa pē, ʻi ʻEtilei.
2 Der Herr sprach zu mir: 'Fürchte ihn nicht! Ich gebe ihn nebst seinem ganzen Volk und Land in deine Hand. Tu mit ihm, wie du getan mit dem Amoriterkönig Sichon zu Chesbon!'
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, ‘ʻOua naʻa ke manavahē kiate ia: he te u tukuange ia, mo hono kakai kotoa pē, mo hono fonua ki ho nima; pea te ke fai kiate ia ʻo hangē ko ia naʻa ke fai kia Sihoni ko e tuʻi ʻoe kau ʻAmoli, ʻaia naʻe nofo ʻi Hesiponi.’
3 So gab der Herr, unser Gott, in unsere Hand auch den Basanskönig Og mit all seiner Mannschaft. Wir schlugen ihn, daß kein Flüchtling übrigblieb.
“Pea naʻe tukuange ʻe Sihova ko hotau ʻOtua ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ki hotau nima, mo hono kakai kotoa pē: pea naʻa tau teʻia ia ke ʻoua naʻa toe ha tokotaha kiate ia.
4 Damals eroberten wir alle seine Städte. Da war keine Feste, die wir ihnen nicht genommen hätten: sechzig Städte, alles, was zum Bezirk Argob und zu Ogs Königreich in Basan gehörte.
Pea naʻa tau maʻu ʻene ngaahi kolo ʻi he kuonga ko ia, naʻe ʻikai toe ha kolo ʻe taha naʻa tau taʻelavaʻi ʻiate kinautolu, ko e kolo ʻe onongofulu, ko e potu fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa, ko e puleʻanga ʻo Oki ʻi Pesani.
5 All dies waren Städte mit hohen Mauern, Toren und Riegeln umwehrt, außerdem zahlreiche offene Landstädte.
Ko e ngaahi kolo ni naʻe ʻāʻi ʻaki ʻae ngaahi ʻā māʻolunga, mo e ngaahi matapā, mo e ngaahi songo; kaeʻumaʻā ʻae ngaahi kolo taʻeʻā naʻe lahi ʻaupito.
6 Wir bannten sie, wie Chesbons König Sichon, jede Stadt, selbst schwächliche Männer, Weiber und Kinder.
Pea naʻa tau fakaʻauha ʻaupito ʻakinautolu, ʻo hangē ko ia naʻa tau fai kia Sihoni ko e tuʻi ʻo Hesiponi, ʻo fakaʻauha ʻae kakai tangata, mo e fefine, mo e fānau, ʻoe kolo kotoa pē.
7 Alles Vieh aber und das Plündergut aus den Städten haben wir für uns genommen.
Ka ko e fanga manu kotoa pē, mo e vete ʻoe ngaahi kolo, naʻa tau toʻo ko e koloa maʻatautolu.
8 So nahmen wir damals von den beiden Amoriterkönigen das Land jenseits des Jordans, vom Arnonflusse bis zum Hermongebirge -
“Pea naʻa tau maʻu ʻi he kuonga ko ia mei he nima ʻoe ongo tuli ʻoe kakai ʻAmoli, ʻae ngaahi fonua ʻoku ʻi he potu mai ʻo Sioatani, mei he vaitafe ʻo ʻAlanoni ʻo aʻu atu ki he moʻunga ko Heamoni;
9 die Sidonier heißen den Hermon Sirjon, die Amoriter Senir -,
(ʻAe Heamoni ko ia ʻoku ui ʻe he kau Saitoni ko Silioni; pea ʻoku ui ia ʻe he kakai ʻAmoli ko Sina; )
10 alle Städte der Ebene, ganz Gilead und ganz Basan bis Salcha und Edreï, die zum Reich Ogs gehörenden Städte in Basan.
Ko e ngaahi kolo kotoa pē ʻoe toafa, mo Kiliati kotoa pē, mo Pesani kotoa pē, ʻo aʻu ki Salika mo ʻEtilei, ko e ngaahi kolo ʻoe puleʻanga ʻo Oki ko e tuʻi ʻo Pesani.”
11 Denn der Basanskönig Og war der letzte Rest der Rephaiter gewesen. Sein Bett aus Basalt ist noch in der Ammoniterstadt Rabba zu sehen. Nach gewöhnlicher Elle war es neun Ellen lang und vier breit.
He naʻe toe pe ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ʻi he toenga kakai lalahi; vakai, ko hono mohenga ko e mohenga ukamea; ʻikai ʻoku ʻi Lapate ia ʻoe fānau ʻa ʻAmoni? Ko e hanga ʻe hongofulu ma valu ʻa hono lōloa, pea ko hono māukupu ko e hanga ʻe valu, ʻo fakatatau ki he hanga ʻoe tangata.
12 Dieses Land haben wir damals uns zu eigen gemacht. Von Aroër am Ufer des Arnonflusses habe ich es nebst dem halben Gebirge Gilead und seinen Städten den Rubeniten und Gaditen verliehen.
“Pea ko e fonua ni, naʻa tau maʻu ʻi he kuonga ko ia, mei ʻAloeli ʻaia ʻoku ofi ki he vaitafe ko ʻAlanoni, mo hono vaeua mālieʻanga ʻoe moʻunga ko Kiliati, mo hono ngaahi kolo ʻo ia, ne u ʻatu ki he faʻahinga ʻo Lupeni, mo e faʻahinga ʻo Kata.
13 Dem Halbstamm Manasse aber habe ich den Rest von Gilead und ganz Basan, Ogs Königreich, verliehen. Der ganze Argobbezirk samt ganz Basan heißt Rephaiterland.
Pea ko hono toe ʻo Kiliati, mo Pesani kotoa pē, ʻaia ko e puleʻanga ʻo Oki, naʻaku ʻatu ki hono vaeua ʻoe faʻahinga ʻo Manase; ʻae ngaahi fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa, mo Pesani kotoa pē, ʻaia naʻe ui ko e fonua ʻoe kakai lalahi.”
14 Jair, Manasses Sohn, hatte den ganzen Argobbezirk bis zum Gebiet der Gesuriter und Maakatiter erobert, und man nannte Basan nach seinem Namen "Jairs Dörfer" bis auf diesen Tag.
Ko Saili ko e foha ʻo Manase naʻa ne maʻu ʻae fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa ʻo aʻu atu ki he potu
15 Dem Makir habe ich Gilead verliehen.
ʻo Kesuli mo Meʻekati; pea naʻa ne ui ia ki hono hingoa ʻoʻona, ko Peasini-hevatisaili ʻo aʻu ki he ʻaho ni. Pea ne u ʻatu ʻa Kiliati kia Mekili.
16 Den Rubeniten und den Gaditen habe ich von Gilead bis zum Arnonfluß, den Fluß selbst und das Uferland bis an den Jabbokfluß, die Grenze der Ammoniter, verliehen,
Pea ne u ʻatu ki he faʻahinga ʻo Lupeni mo e faʻahinga ʻo Kata mei Kiliati ʻo aʻu atu ki he vaitafe ko ʻAlanoni hono vaeua ʻoe vahaʻa moʻunga, mo hono mata fonua ʻo aʻu atu ki he vaitafe ko Sapoki, ʻaia ʻoku ʻi he veʻe fonua ʻoe fānau ʻa ʻAmoni:
17 ferner die Steppe mit dem Jordan und seinem Uferland vom See Genesareth bis zum Meer der Steppe, dem Salzmeer, am Fuß der Abhänge des Pisga.
Ko e toafa foki, mo Sioatani, mo hono ngataʻanga ʻo ia, mei Kinileti ʻo aʻu atu ki he tahi ʻoe toafa, ʻio ki he tahi kona, ʻi lalo ʻi ʻAsitotipisika ʻi he potu hahake.”
18 Damals gebot ich euch: 'Der Herr, euer Gott, gibt euch dieses Land zu eigen. Aber sturmgerüstet zieht, all ihr wehrhaften Männer, euren israelitischen Brüdern voran!
“Pea ne u fekau kiate kimoutolu ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, ‘Ko Sihova ko homou ʻOtua kuo ne foaki kiate kimoutolu ʻae fonua ni ke mou maʻu: te mou ʻalu atu mo e mahafu ʻi he ʻao ʻo homou kāinga ko e fānau ʻa ʻIsileli, ʻakimoutolu kotoa pē ʻoku faʻa fai ʻae tau.
19 Nur eure Weiber und Kinder und euer Vieh - weiß ich doch, daß ihr viel Vieh habt - sollen in euren Städten bleiben, die ich euch gab,
Ka ko homou ngaahi uaifi, mo hoʻomou fānau siʻi, mo hoʻomou fanga manu, (he ʻoku ou ʻilo ʻoku lahi hoʻomou fanga manu, ) tenau nofo ʻi hoʻomou ngaahi kolo ʻaia kuo u foaki kiate kimoutolu;
20 bis der Herr euren Brüdern Ruhe schafft wie euch und auch sie das Land einnehmen, das ihnen der Herr, euer Gott, jenseits des Jordans gibt. Dann kehre jeder heim in seinen Besitz, den ich euch verliehen habe!'
Ke ʻoua ke foaki ʻe Sihova ʻae mālōlō ki homou kāinga, ʻo hangē ko kimoutolu, pea ke ʻoua ke maʻu ʻekinautolu foki ʻae fonua ko ia kuo foaki ʻe Sihova ko homou ʻOtua kiate kinautolu ʻi he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani: pea te mou toki liu mai ʻae tangata kotoa pē ki hono tofiʻa, ʻaia kuo u tuku kiate kimoutolu.’
21 Und ich habe damals Josue geboten: 'Du hast mit eigenen Augen alles gesehen, was der Herr, euer Gott, an diesen beiden Königen getan hat. Also tut der Herr mit allen Königreichen, wohin du ziehst.
“Pea ne u fekauʻi ʻa Siosiua ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, ‘Kuo mamata ʻe ho mata ki he meʻa kotoa pē kuo fai ʻe Sihova ko homou ʻOtua ki he ongo tuʻi ni: ʻe fai pehē pe ʻe Sihova ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoku ke ʻalu ki ai.
22 Fürchtet sie nicht! Denn der Herr, euer Gott, streitet selbst für euch.'
‌ʻOua naʻa mou manavahē kiate kinautolu: he koeʻuhi ʻe tau ʻa Sihova ko homou ʻOtua maʻamoutolu.’
23 Ich flehte damals zum Herrn und sprach:
“Pea ne u fakakolekole kia Sihova ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē,
24 'Herr! Herr! Du hast Deinem Knechte bereits gezeigt Deine Größe und Deine starke Hand. Wo ist im Himmel und auf Erden ein Gott, der solche Werke tut und Heldentaten, wie Du?
‘ʻE Sihova ko e ʻOtua, kuo ke kamata fakahā ki hoʻo tamaioʻeiki ho lahi, mo ho nima mālohi; he ko hai ha ʻOtua ʻi langi pe ʻi māmani, ʻoku faʻa fai ʻo fakatatau ki hoʻo ngaahi ngāue, pea tatau mo ho māfimafi?
25 Laß mich doch hinüberziehen, damit ich schaue das schöne Land jenseits des Jordans und das schöne Gebirge und den Libanon!'
‌ʻOku ou kole kiate koe, tuku au ke u ʻalu atu, ʻo mamata ki he fonua lelei ʻaia ʻoku ʻituʻa Sioatani, ʻae moʻunga matamatalelei ko ia, mo Lepanoni.’
26 Aber der Herr zürnte mir euretwegen, und so hat er mich nicht erhört. Der Herr sprach zu mir: 'Genug! Rede nichts weiter zu mir in dieser Sache!
Ka naʻe houhau ʻa Sihova kiate au koeʻuhi ko kimoutolu, pea naʻe ʻikai tokanga kiate au: pea naʻe pehē mai ʻe Sihova kiate au, ‘Ke ke fiemālie pe koe; pea ʻoua naʻa ke toe lea kiate au ʻi he meʻa ni.
27 Steig auf des Pisga Gipfel! Hebe deine Augen gen Westen, Norden, Süden und Osten und schaue mit deinen Augen! Denn den Jordan hier wirst du nicht überschreiten.
‌ʻAlu hake koe ki he tumutumu ʻo Pisika, pea hanga atu ho mata ki lulunga, mo tokelau, mo tonga, mo hihifo, pea vakai ʻaki ia ho mata: koeʻuhi ʻe ʻikai te ke laka ki he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani.
28 Bestelle Josue! Ermutige und stärke ihn! Denn er zieht vor diesem Volke voran. Und er verteilt ihnen das Land, das du schaust.'
Ka ke fekauʻi ʻa Siosiua, mo tokoni lelei kiate ia, mo fakamālohi ia: koeʻuhi ʻe muʻomuʻa ia ʻi he kakai ni, pea te ne fakahoko atu ʻakinautolu kenau maʻu ʻae fonua ʻaia te ke mamata ki ai.’
29 So blieben wir im Tale, Bet Peor gegenüber."
“Pea naʻa tau nofo ai ʻi he potu māʻulalo ʻoku hangatonu ki Pete Peoli.”

< 5 Mose 3 >