< 2 Chronik 22 >

1 Jerusalems Einwohner machten nun seinen jüngsten Sohn Achazjahu an seiner Statt zum König. Denn alle älteren hatte die Horde getötet, die mit den Arabern im Zug gekommen waren. So ward Jorams Sohn Achazjahu König von Juda.
Pea naʻe fakanofo ʻe he kakai ʻo Selūsalema ʻa ʻAhasia ko hono foha ki mui ke tuʻi ko hono fetongi: he ko e kau tangata naʻe haʻu mo e kau ʻAlepea ki he ʻapitanga naʻa nau tāmateʻi ʻae ngaahi taʻokete kotoa pē. Ko ia, naʻe pule ʻa ʻAhasia ko e foha ʻo Siholami ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Achazjahu war zweiundzwanzig Jahre alt, als er König wurde, und regierte ein Jahr zu Jerusalem. Seine Mutter hieß Ataljahu und war Omris Enkelin.
Naʻe uofulu ma ua taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻAhasia ʻi heʻene hoko ʻo pule, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu pe taha ʻi Selūsalema. Ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko ʻAtalia ko e ʻofefine ʻo Omili.
3 Darum wandelte er auf den Wegen des Achabhauses. Denn seine Mutter war seine Ratgeberin zum Bösen.
Pea naʻe ʻalu ia ʻi he ngaahi hala ʻoe fale ʻo ʻEhapi: he naʻe akonakiʻi ia ʻe heʻene faʻē ke fai angakovi.
4 So tat er, was dem Herrn mißfiel, wie die von Achabs Haus. Denn diese wurden nach seines Vaters Tod seine Berater, zu seinem Verderben.
Ko ia naʻa ne fai angakovi ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻo hangē ko e fale ʻo ʻEhapi: he ko ʻene kau akonaki ʻakinautolu hili ʻae mate ʻa ʻene tamai, ke malaʻia ai ia.
5 Auch darin ihrem Rate folgend, zog er mit Achabs Sohne Joram, dem König Israels, gegen Chazael, den König von Aram, bei Ramot in Gilead in den Kampf. Dabei schlugen die Aramäer den Joram.
Pea naʻe ʻalu ia foki ʻo muimui ki heʻenau fakakaukau, pea ʻalu ia mo Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ki he tau ke tauʻi ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia ki Lemoti-Kiliati: pea naʻe fakakafo ʻa Solami ʻe he kakai Silia.
6 Er aber kehrte heim, sich in Jezreel von den Wunden heilen zu lassen, die man ihm zu Rama geschlagen, als er mit Arams König Chazael kämpfte. Judas König aber, Achazjahu, Jorams Sohn, ging hinab, Joram, Achabs Sohn, in Jezreel zu besuchen, weil er krank war.
Pea naʻe liliu mai ia ki Sesilili ke faitoʻo ki hono ngaahi kafo ʻaia naʻa ne lavea ai ʻi Lama ʻi heʻene tauʻi ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia. Pea naʻe ʻalu hifo ki Sesilili ʻa ʻAsalia ko e foha ʻo Siholami ko e tuʻi ʻo Siuta ke vakai ʻa Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi koeʻuhi naʻe mahaki ia.
7 Von Gott aber war es zum Untergange Achazjahus bestimmt, daß er zu Joram kam. Als er nämlich kam, ging er zu Jehu, Nimsis Sohn, hinaus. Diesen aber hatte der Herr gesalbt, um Achabs Haus zu vernichten.
Pea ko e fakamalaʻia ʻo ʻAhasia naʻe mei he ʻOtua ʻi [heʻene ]hoko kia Solami: koeʻuhi ʻi heʻene hoko ange, naʻe ʻalu kituaʻā ia fakataha mo Siholami ke tauʻi ʻa Sehu ko e foha ʻo Nimisi, ʻaia naʻe pani ʻaki ʻae lolo ʻe Sihova ke ne motuhi ʻae fale ʻo ʻEhapi.
8 Als Jehu am Hause Achabs das Strafgericht vollzog, stieß er auf die Fürsten Judas und Achazjahus Brüdersöhne, die Achazjahu bedienten. Und er tötete sie.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, koeʻuhi ʻi he fai ʻe Sehu ʻene tautea ki he faʻahinga ʻo ʻEhapi, ʻo ne ʻilo ʻae ngaahi houʻeiki ʻo Siuta, mo e ngaahi kāinga ʻo ʻAhasia, ʻakinautolu naʻe tauhi ʻa ʻAhasia, naʻa ne tāmateʻi ʻakinautolu.
9 Dann suchte er Achazjahu. Und man ergriff ihn, da er sich in Samaria versteckt hielt. Sie brachten ihn zu Jehu. Er aber ließ ihn töten. Dann begruben sie ihn. Denn sie hatten gesagt: "Er ist ein Sohn Josaphats, der den Herrn von ganzem Herzen gesucht hat." Nun war vom Hause Achazjahus niemand mehr da, der zu regieren vermocht hätte.
Pea naʻa ne kumi ʻa ʻAhasia: pea naʻa nau puke ia, (he naʻe fufū ia ʻi Samēlia) ʻo ʻomi ia kia Sehu: pea hili ʻenau tāmateʻi ia, naʻa nau tanu ia: he naʻa nau pehē, Ko e foha ia ʻo Sihosafate, ʻaia naʻe kumi kia Sihova ʻaki hono loto kotoa. Ko ia naʻe ʻikai ha mālohi ʻi he fale ʻo ʻEhapi, ke puke maʻu ʻae puleʻanga.
10 Als aber Ataljahu, die Mutter des Achazjahu, erfuhr, daß ihr Sohn tot sei, erhob sie sich und vertilgte das ganze königliche Geblüt des Hauses Juda.
Pea ʻi he vakai ʻe ʻAtalia ko e faʻē ʻa ʻAhasia kuo mate ʻene tama, naʻe tuʻu hake ia ʻo ne tāmateʻi ʻae hako kotoa pē ʻoe hau ʻi he fale ʻo Siuta.
11 Aber des Königs Tochter Josabat nahm des Achazjahu Sohn Joas verstohlenerweise mitten aus den Königssöhnen, die getötet werden sollten, und steckte ihn mit seiner Amme in die Bettkammer. So verbarg ihn des Königs Joram Tochter Josabat, das Weib des Priesters Jojada, vor Ataljahu, daß sie ihn nicht umbrachte. Sie war des Achazjahu Schwester.
Ka ko Sihosapeati ko e ʻofefine ʻoe tuʻi, naʻa ne toʻo ʻa Soasi ko e foha ʻo ʻAhasia, ʻo ne kaihaʻasi ia mei he ngaahi foha ʻoe tuʻi ʻaia naʻe tāmateʻi, pea tuku ia mo ʻene fefine tauhi ʻi ha fale mohe. Ko ia naʻe fufū ia ʻe Sihosapeati ko e ʻofefine ʻoe tuʻi, ko e uaifi ʻo Sihoiata ko e taulaʻeiki, (he ko e tuofefine ia ʻo ʻAhasia, ) meia ʻAtalia, ko ia naʻe ʻikai te ne tāmateʻi ia.
12 Und er blieb im Gotteshause sechs Jahre versteckt. Ataljahu herrschte unterdessen über das Land.
Pea naʻe ʻiate kinautolu ia ʻo fufū ʻi he fale ʻoe ʻOtua ʻi he taʻu ʻe ono: pea naʻe pule ʻa ʻAtalia ki he fonua.

< 2 Chronik 22 >