< Zacharie 7 >

1 Puis il arriva la quatrième année du Roi Darius, que la parole de l'Eternel fut [adressée] à Zacharie le quatrième jour du neuvième mois, [qui est le mois de] Kisleu.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi hono fā taʻu ʻoe tuʻi ko Talaiasi, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kia Sakalaia, ʻi hono fā ʻoe ʻaho ʻi hono hiva ʻoe māhina ko Kisilu.
2 lorsqu'on eut envoyé Saretser, et Réguem-mélec et ses gens, à la maison du [Dieu] Fort, pour supplier l'Eternel.
Ka kuo nau fekau ʻa Selesa, mo Likemeleki, mo ʻena kau tangata, ki he fale ʻoe ʻOtua, ke nau lotu ʻi he ʻao ʻo Sihova,
3 Et pour parler aux Sacrificateurs de la maison de l'Eternel des armées, et aux Prophètes, en disant: Pleurerai-je au cinquième mois, me tenant séparé, comme j'ai déjà fait pendant plusieurs années?
Pea ke lea ki he kau taulaʻeiki, naʻe ʻi he fale ʻo Sihova ʻoe ngaahi kautau, pea ki he kau palōfita, ʻo pehē, “He te u tangi ʻi hono nima ʻoe māhina, mo vaheʻi au, ʻo hangē ko ia kuo u fai ʻi he ngaahi taʻu lahi ni?”
4 Et la parole de l'Eternel me fut [adressée], en disant:
Hili ia naʻe hoko mai kiate au, ʻae folofola ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻo pehē,
5 Parle à tout le peuple du pays, et aux Sacrificateurs, et [leur] dis: Quand vous avez jeûné, et pleuré au cinquième [mois], et au septième, il y a déjà soixante et dix ans, avez-vous célébré ce jeûne pour l’amour de moi?
“Lea ki he kakai kotoa pē ʻoe fonua, pea mo e kau taulaʻeiki, ʻo pehē, He kuo mou fai ʻa hoʻomou ʻaukai, mo hoʻomou tangi mamahi, ʻi hono nima pea mo hono fitu ʻoe māhina, ʻi he taʻu ko eni ʻe fitungofulu, ʻio, ko hoʻomou ʻaukai na naʻe momoʻi fai ia kiate au?
6 Et quand vous buvez et mangez, n'est-ce pas vous qui mangez, et vous qui buvez?
Ko hoʻomou kai, pea mo hoʻomou inu, ʻikai naʻa mou kai mo inu maʻamoutolu pe?”
7 Ne sont-ce pas les paroles que l'Eternel a fait entendre par le moyen des Prophètes qui ont été ci-devant, lorsque Jérusalem était habitée et paisible, elle et ses villes qui sont autour d'elle, et lors qu'on habitait vers le midi, et dans la plaine?
‌ʻIkai ʻoku totonu ʻa hoʻomou fanongo ki he ngaahi folofola ʻa Sihova, ʻaia kuo ne fakahā ʻi he kau palōfita ʻi muʻa, ʻi heʻene kei kakai, mo kei monūʻia ʻa Selūsalema, mo e ngaahi kolo naʻe tuʻu takatakai ʻiate ia, ʻi he kuonga naʻe kei kakai ʻae potu tonga, pea mo e potu tokalelei?
8 Puis la parole de l'Eternel fut [adressée] à Zacharie, en disant:
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kia Sakalaia, ʻo pehē,
9 Ainsi avait parlé l'Eternel des armées, en disant: Faites ce qui est vraiment juste, et exercez la miséricorde et la compassion chacun envers son frère.
“ʻOku folofola ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻo pehē, ‘Fai ke totonu ʻae fakamaau, pea feʻofaʻaki mo manavaʻofa ʻae tangata taki taha ki hono kāinga:
10 Et ne faites point de tort à la veuve, ni à l'orphelin, ni à l'étranger, ni à l'affligé, et ne méditez aucun mal dans vos cœurs chacun contre son frère.
Pea ʻoua naʻa fakamālohiʻi ʻae fefine kuo mate hono husepāniti, pe ko e tamai mate, pe ko e muli, pe ko e masiva; pea ʻoua naʻa ai ha taha te ne fai fakakākā ʻi hono loto ki hono kāinga.’
11 Mais ils n'y ont point voulu entendre, et ont tiré l'épaule en arrière, et ils ont appesanti leurs oreilles pour ne point ouïr.
Ka naʻa nau talangataʻa ke fanongo, mo nau hamusi mai honau uma, pea naʻa nau fakaongotuli honau telinga, ke ʻoua naʻa nau ongoʻi.
12 Et ils ont rendu leur cœur [dur comme] le diamant, pour ne point écouter la Loi, et les paroles que l'Eternel des armées envoyait par son Esprit, par le moyen des Prophètes qui ont été ci-devant; c'est pourquoi il y a eu une grande indignation de par l'Eternel des armées.
‌ʻIo, naʻa nau ngaohi honau loto ke hangē ko e maka fefeka ʻaupito, telia naʻa nau ongoʻi ʻae fono, mo e ngaahi lea kuo fai mai ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻi hono laumālie, ʻi he kau palōfita naʻe ʻi muʻa, pea ko ia kuo hoko ai ʻae houhau lahi meia Sihova ʻoe ngaahi kautau.
13 Et il est arrivé, que comme quand on leur a crié, ils n'ont point écouté; ainsi, quand ils ont crié, je n'ai point écouté, a dit l'Eternel des armées.
Ko ia kuo hoko ʻo pehē, ʻi heʻene kalanga naʻe ʻikai te nau fie fanongo; pea ko ia, kuo nau kalanga, ka naʻe ʻikai te u fanongo,” ʻoku pehē ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau.
14 Et je les ai dispersés [comme] par un tourbillon parmi toutes les nations qu'ils ne connaissaient point, et le pays a été désolé après eux, tellement qu'il n'y a eu personne qui y passât, ni repassât, et on a mis le pays désirable en désolation.
“Ka kuo u vilingiaʻi ʻaki ʻakinautolu ʻae ʻahiohio ki he ngaahi puleʻanga, ʻaia naʻe ʻikai te nau ʻiloʻi. Ko ia naʻe hili ange ia kuo lala ʻae fonua, pea naʻe ʻikai kei feʻaluʻaki ai ha tangata: he naʻa nau ʻai ke lala ʻaupito ʻae fonua matamatalelei.”

< Zacharie 7 >