< Jérémie 32 >

1 La parole qui fut [adressée] de par l'Eternel à Jérémie, la dixième année de Sédécias Roi de Juda, qui est l'an dix-huitième de Nébucadnetsar.
Ko e folofola naʻe haʻu kia Selemaia meia Sihova ʻi hono hongofulu ʻoe taʻu ʻo Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻaia naʻe ʻi hono hongofulu ma valu taʻu ʻo Nepukanesa.
2 (Or l'armée du Roi de Babylone assiégeait alors Jérusalem, et Jérémie le Prophète était enfermé dans la cour de la prison, qui était dans la maison du Roi de Juda;
He naʻe kāpui ʻa Selūsalema ʻe he kau tau ʻae tuʻi ʻo Papilone ʻi he ngaahi ʻaho ko ia: pea naʻe tuku ʻa Selemaia ko e palōfita ki he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula, ʻaia naʻe ʻi he fale ʻoe tuʻi ʻo Siuta.
3 Car Sédécias Roi de Juda l'avait enfermé, et lui avait dit: pourquoi prophétises-tu? en disant: ainsi a dit l'Eternel: voici, je m'en vais livrer cette ville en la main du Roi de Babylone, et il la prendra.
He kuo tuku ia ki ai ʻe Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Ko e hā ʻoku ke kikite ai, ʻo lea, ‘ʻoku pehē mai ʻa Sihova, Vakai, te u tukuange ʻae kolo ni ki he tuʻi ʻo Papilone, pea te ne kapa ia;
4 Et Sédécias Roi de Juda n'échappera point de la main des Caldéens, mais il sera certainement livré en la main du Roi de Babylone, et lui parlera bouche à bouche, et ses yeux verront les yeux de ce Roi.
Pea ʻe ʻikai hao ʻa Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta mei he nima ʻoe kau Kalitia, ka ʻe tukuange moʻoni ia ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te ne alea mo ia, ko e ngutu ki he ngutu, pea ʻe mamata ia ki hono mata.
5 Et il emmènera Sédécias à Babylone, qui y demeurera jusqu’à ce que je le visite, dit l'Eternel; si vous combattez contre les Caldéens, vous ne prospérerez point; )
Pea te ne tataki ʻa Setikia ki Papilone, pea te ne nofo ai, ke ʻoua ke u ʻaʻahi kiate ia,” ʻoku pehē ʻe Sihova: “pea kapau te mou tau mo e kau Kalitia, ʻe ʻikai te mou monūʻia.”’”
6 Jérémie donc dit: la parole de l'Eternel m'a été [adressée], en disant:
Pea naʻe pehē ʻe Selemaia, “Naʻe haʻu kiate au, ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē,
7 Voici Hanaméel fils de Sallum ton oncle, qui vient vers toi, pour te dire: achète-toi mon champ, qui est à Hanathoth; car tu as le droit de retrait lignager pour le racheter.
‘Vakai, ʻe haʻu kiate koe ʻa Hanamili ko e foha ʻo Salumi ko e tokoua ʻo hoʻo tamai, ʻo pehē, fakatau moʻou ʻae ngoue ʻaia ʻoku ʻi ʻAnatoti: he ʻoku totonu ke ke fakatau ia ʻo hangē ko e fono ʻoe huhuʻi.”’”
8 Hanaméel donc, fils de mon oncle, vint à moi, selon la parole de l'Eternel, dans la cour de la prison, et me dit: achète, je te prie, mon champ qui [est] à Hanathoth, dans le territoire de Benjamin: car tu as le droit de possession héréditaire, et de retrait lignager, achète-le [donc] pour toi; et je connus alors que c'était la parole de l'Eternel.
“Ko ia naʻe haʻu kiate au ki he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula ʻa Hanamili ko e foha ʻoe tokoua ʻeku tamai, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova, pea ne pehē kiate au, ‘ʻOku ou kole kiate koe, ke ke fakatau ʻeku ngoue ʻaia ʻoku ʻi ʻAnatoti, ʻaia ʻoku ʻi he fonua ʻo Penisimani: he ʻoku ʻaʻau ia ʻo hangē ko e fono ʻoe hoko, pea ʻoku ʻiate koe hono huhuʻi; ke ke fakatau ia maʻau.’ “Pea naʻaku toki ʻilo tā ko e folofola eni ʻa Sihova.
9 Ainsi j'achetai le champ de Hanaméel, fils de mon oncle, qui [est] à Hanathoth; et je lui pesai l'argent, [qui fut] dix-sept sicles d'argent.
Pea naʻaku fakatau ʻae ngoue ʻa Hanamili ko e foha ʻoe tokoua ʻo ʻeku tamai, ʻaia naʻe ʻi ʻAnatoti, pea u fakatatau ʻae paʻanga kiate ia, ko e sikeli siliva ʻe hongofulu ma fitu.
10 Puis j'en écrivis le contrat, et le cachetai, et je pris des témoins après avoir pesé l'argent dans la balance;
Pea naʻaku tohi ʻae tohi, pea fakamaʻu ia, pea naʻe fakamoʻoni ʻe he kau fakamoʻoni, pea u fakamamafa kiate ia ʻae paʻanga ʻi he meʻa fakatatau.
11 Et je pris le contrat d'acquisition, tant celui qui était cacheté, selon l'ordonnance et les statuts, que celui qui était ouvert.
Pea ne u toʻo fakatouʻosi ʻae fakamoʻoni ki he fakatau, ʻaia naʻe fakamaau, pea mo ia naʻe ʻikai fakamaau, ʻo hangē ko e anga ʻoe fono:
12 Et je donnai le contrat d'acquisition à Baruc fils de Nérija, fils de Mahaséja, en présence d'Hanaméel fils de mon oncle, et des témoins qui s'étaient souscrits dans le contrat de l'acquisition, [et] en présence de tous les Juifs qui étaient assis dans la cour de la prison.
Pea u foaki ʻae fakamoʻoni ʻae fakatau kia Paluki ko e foha ʻo Nelia, ko e foha ʻo Māseia, ʻi he ʻao ʻo Hanamili ko e foha ʻoe tokoua ʻo ʻeku tamai, pea ʻi he ʻao ʻoe kau fakamoʻoni naʻe tohi ʻi he tohi ʻoe fakatau, pea ʻi he ʻao ʻoe kau Siu naʻe nofo ʻi he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula.
13 Puis je commandai en leur présence à Baruc, en lui disant:
“Pea naʻaku fekau kia Paluki ʻi honau ʻao, ʻo pehē,
14 Ainsi a dit l'Eternel des armées, le Dieu d'Israël: prends ces contrats ici, savoir ce contrat d'acquisition, qui est cacheté, et ce contrat qui est ouvert, et mets-les dans un pot de terre, afin qu'ils puissent se conserver longtemps.
‌ʻOku pehē mai ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘Toʻo ʻae ngaahi fakamoʻoni ki he fakatau, ʻaia ʻoku fakamaʻu, mo ia ʻoku taʻefakamaʻu fakatouʻosi; pea ʻai ia ki he ipu kelekele, koeʻuhi ke tolonga ia ki he ngaahi ʻaho lahi.’
15 Car ainsi a dit l'Eternel des armées, le Dieu d'Israël: on achètera encore des maisons, des champs, et des vignes en ce pays.
He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘ʻE toe maʻu ʻae ngaahi fale, mo e ngaahi ngoue, pea mo e ngaahi ngoue vaine ʻi he fonua ni.’
16 Et après que j'eus donné à Baruc fils de Nerija le contrat d'acquisition, je fis requête à l'Eternel, en disant:
Pea hili ʻeku tukuange ʻae fakamoʻoni ʻoe fakatau kia Paluki ko e foha ʻo Nelia, naʻaku toki lotu kia Sihova, ʻo pehē,
17 Ah! ah! Seigneur Eternel, voici, tu as fait le ciel et la terre par ta grande puissance, et par ton bras étendu; aucune chose ne te sera difficile;
“ʻEiki ko Sihova! Vakai, kuo ke ngaohi ʻae langi pea mo māmani ʻi ho mālohi lahi pea mo e nima mafao, pea ʻoku ʻikai ha meʻa ʻe taha ʻoku faingataʻa kiate koe:
18 Tu fais miséricorde jusqu'en mille générations, et tu rends l'iniquité des pères dans le sein de leurs enfants après eux; tu es le [Dieu] Fort, le Grand, le Puissant, le Nom duquel est l'Eternel des armées;
Kuo ke fakahā ʻa hoʻo ʻulungāanga ʻofa ki he ngaahi toko afe, pea ʻoku ke totongi ʻae hia ʻae ngaahi tamai ki he fatafata ʻo ʻenau fānau ʻoku muimui ʻiate kinautolu: ko e ʻOtua Lahi, pea Māfimafi, Ko Sihova ʻoe ngaahi kautau hono huafa,
19 Grand en conseil, et abondant en moyens; car tes yeux sont ouverts sur toutes les voies des enfants des hommes, pour rendre à chacun selon ses voies, et selon le fruit de ses œuvres.
Ko e lahi ia ʻi he fakakaukau, pea mālohi ʻi he ngāue: he ʻoku ʻi he ngaahi faianga ʻoe ngaahi fānau ʻae tangata ʻa ho fofonga: ke ʻatu taki taha kiate kinautolu ʻo hangē ko hono ngaahi hala, pea hangē ko e fua ʻo ʻenau ngaahi faianga:
20 Tu as fait au pays d'Egypte des signes et des miracles [qui sont connus] jusques à ce jour, et dans Israël, et parmi les hommes, et tu t'es acquis un nom tel qu'[il paraît] aujourd'hui.
‌ʻA koe naʻa ke fakahā ʻae ngaahi fakaʻilonga mo e ngaahi meʻa fakaofo ʻi he fonua ko ʻIsipite, pea mo ʻIsileli, pea ki he ngaahi kakai kehe, ʻo aʻu ki he ʻaho ni; pea kuo ke fakaongoongoa ho huafa, ʻo hangē ko ia ʻi he ʻaho ni;
21 Car tu as retiré Israël ton peuple du pays d'Egypte, avec des signes et des miracles, et avec une main forte, et avec un bras étendu, et en répandant partout la frayeur.
Pea kuo ke ʻomi ʻa hoʻo kakai ʻIsileli mei he fonua ko ʻIsipite mo e ngaahi fakaʻilonga, pea mo e ngaahi meʻa fakaofo, ʻaki ʻae nima mālohi, pea mo e nima mafao atu, pea mo e meʻa fakailifia lahi;
22 Et tu leur as donné ce pays que tu avais juré à leurs pères de leur donner, qui est un pays découlant de lait et de miel;
Pea kuo ke foaki kiate kinautolu ʻae fonua ni, ʻaia naʻa ke fuakava ki heʻenau ngaahi tamai te ke foaki kiate kinautolu, ko e fonua ʻoku fetāfeaki ai ʻae huʻahuhu pea mo e meʻa huʻamelie
23 Et ils [y] sont entrés et l'ont possédé; mais ils n'ont point obéi à ta voix, et n'ont point marché en ta Loi, [et] n'ont pas fait toutes les choses que tu leur avais commandé de faire; c'est pourquoi tu as fait que tout ce mal ici les a rencontrés.
Pea naʻa nau hū ki ai, ʻo maʻu ia ka naʻe ʻikai te nau talangofua ki ho leʻo, pe ʻaʻeva ʻi hoʻo fono; naʻe ʻikai te nau fai ha meʻa ʻe taha ʻi he meʻa kotoa pē naʻa ke fekau kiate kinautolu ke nau fai: ko ia kuo ke fakahoko kiate kinautolu ʻae ngaahi kovi ni kotoa pē:
24 Voilà, les terrasses [sont élevées], on est venu contre la ville pour la prendre, et à cause de l'épée, de la famine, et de la mortalité, la ville est livrée en la main des Caldéens qui combattent contre elle; et ce que tu as dit est arrivé, et voici, tu le vois.
“Vakai ki he teu tau, kuo nau haʻu ki he kolo ke kapa ia; pea kuo tukuange ʻae kolo ki he nima ʻoe kau Kalitia, ʻoku tauʻi ʻaki ia ʻae heletā, mo e honge, mo e mahaki fakaʻauha, pea ko ia naʻa ke folofola ki ai kuo hoko; pea vakai, ʻoku ke ʻafio ki ai.
25 Et cependant, Seigneur Eternel! tu m'as dit: achète-toi ce champ à prix d'argent, et prends-en des témoins, quoique la ville soit livrée en la main des Caldéens.
Pea naʻa ke pehē kiate au, ‘ʻE ʻEiki ko Sihova, Ke ke fakatauʻaki ʻae ngoue ʻae paʻanga, pea fili ha kau fakamoʻoni;’ he kuo tukuange ʻae kolo ki he nima ʻoe kau Kalitia.”
26 Mais la parole de l'Eternel fut [adressée] à Jérémie, en disant:
Pea naʻe toki hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, ʻo pehē,
27 Voici, je suis l'Eternel, le Dieu de toute chair; y aura-t-il quelque chose qui me soit difficile?
“Vakai, Ko au ko Sihova, Ko e ʻOtua ʻoe kakai kotoa pē: ʻoku ai ha meʻa ʻe faingataʻa kiate au?
28 C'est pourquoi ainsi a dit l'Eternel: voici, je m'en vais livrer cette ville entre les mains des Caldéens, et entre les mains de Nébucadnetsar Roi de Babylone, qui la prendra.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova; Vakai, te u tukuange ʻae kolo ni ki he nima ʻoe kau Kalitia, pea ki he nima ʻo Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, pea te ne maʻu ia:
29 Et les Caldéens qui combattent contre cette ville, y entreront, [et] mettront le feu à cette ville, et la brûleront, avec les maisons sur les toits desquelles on a fait des parfums à Bahal, et [où] l'on a fait des aspersions à d'autres dieux pour m'irriter.
Pea ʻe haʻu ʻae kau Kalitia, ʻo tauʻi ʻae kolo ni, pea te nau tutu ʻaki ʻae afi ʻae kolo ni, pea tungia mo e ngaahi fale, ʻaia naʻa nau tutu ai ʻi he tuʻa fale ʻae meʻa namu kakala kia Peali, pea lilingi ʻae ngaahi feilaulau inu ki he ngaahi ʻotua kehe, ke fakahouhauʻi au.
30 Car les enfants d'Israël et les enfants de Juda n'ont fait dès leur jeunesse que ce qui déplaît à mes yeux; et les enfants d'Israël ne font que m'irriter par les œuvres de leurs mains, dit l'Eternel.
“He kuo fai kovi pe ʻi hoku ʻao ʻae fānau ʻa ʻIsileli mo e fānau ʻa Siuta talu ʻenau kei siʻi: he kuo fakahouhau ʻaki pe au ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻae ngāue ʻa honau nima, ʻoku pehē ʻe Sihova.
31 Car cette ville a été portée à provoquer ma colère et ma fureur, depuis le jour qu'ils l'ont bâtie, jusqu’à aujourd'hui, afin que je l'abolisse de devant ma face;
He kuo hoko kiate au ʻae kolo ni ko e tupuʻanga ʻo ʻeku tuputāmaki mo hoku houhau talu mei he ʻaho naʻa nau langa ai ia ʻo aʻu ki he ʻaho ni; koeʻuhi ke u hiki ia mei hoku ʻao,
32 A cause de toute la malice des enfants d'Israël, et des enfants de Juda, qu'ils ont commise pour m'irriter, eux, leurs Rois, les principaux d'entre eux, leurs Sacrificateurs, et leurs Prophètes, les hommes de Juda, et les habitants de Jérusalem.
Koeʻuhi ko e kovi kotoa pē ʻae fānau ʻa ʻIsileli pea mo e fānau ʻa Siuta, ʻaia kuo nau fakahouhauʻi au, ko kinautolu, mo honau ngaahi tuʻi, mo honau houʻeiki, mo honau kau taulaʻeiki, pea mo honau kau palōfita, pea mo e kau tangata ʻo Siuta, pea mo e kakai ʻo Selūsalema.
33 Ils m'ont abandonné; et quand je les ai enseignés, me levant dès le matin et les enseignant, ils n'ont point été obéissants pour recevoir instruction.
Pea kuo nau fulituʻa kiate au, pea fakahanga atu honau mata: ka naʻaku ako kiate kinautolu, ʻo tuʻu hengihengi hake ke akoʻi ʻakinautolu, ka naʻe ʻikai te nau tokanga ke maʻu ʻae akonaki.
34 Mais ils ont mis leurs abominations dans la maison sur laquelle mon Nom est réclamé, pour la souiller.
Ka naʻa nau fokotuʻu ʻenau ngaahi meʻa fakalielia ʻi he fale, ʻaia ʻoku ui ʻaki ʻa hoku huafa, ke fakaʻuliʻi ia.
35 Et ils ont bâti les hauts lieux de Bahal, qui sont en la vallée du fils de Hinnom, pour faire passer par le feu leurs fils et leurs filles à Molec; ce que je ne leur avais point commandé, et je n'avais jamais pensé qu'ils fissent cette abomination pour faire pécher Juda.
Pea kuo nau langa ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻo Peali, ʻaia ʻoku ʻi he teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi, ke pule ki honau ngaahi foha mo e ngaahi ʻofefine ke ʻalu [ʻi he afi ]kia Moleki; ʻaia naʻaku fekau kiate kinautolu ke ʻoua naʻa nau fai ia, pea naʻe ʻikai siʻi te u loto ki ai, ke ʻoua naʻa nau fai ʻae meʻa fakalielia ni, ke fakaangahalaʻi ʻaki ʻa Siuta.”
36 Et maintenant, à cause de cela l'Eternel, le Dieu d'Israël, dit ainsi touchant cette ville de laquelle vous dites qu'elle est livrée entre les mains du Roi de Babylone, à cause que l'épée, la famine, et la mortalité [sont en elle]:
Pea ko eni, ʻoku pehē mai ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ki he kolo ni, ʻaia ʻoku mou pehē ki ai, “ʻE tukuange ia ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone ʻi he heletā, mo e honge, pea mo e mahaki fakaʻauha:”
37 Voici, je m'en vais les rassembler de tous les pays dans lesquels je les aurai dispersés par ma colère et par ma fureur, et par ma grande indignation, et je les ferai retourner en ce lieu-ci, et je les [y] ferai demeurer en sûreté.
“Vakai, te u tānaki fakataha ʻakinautolu mei he ngaahi fonua kotoa pē, ʻaia naʻaku kapusi ʻakinautolu ki ai ʻi heʻeku tuputāmaki, mo hoku houhau, pea mo hoku houhau lahi; pea te u toe ʻomi ʻakinautolu ki he potu ni pea te u pule ke nau nofo ʻi he fiemālie:
38 Et ils me seront pour peuple, et je leur serai pour Dieu.
Pea te nau hoko ko hoku kakai, pea te u hoko ko honau ʻOtua:
39 Et je leur donnerai un même cœur, et un même chemin, afin qu'ils me craignent à toujours, pour leur bien et le bien de leurs enfants après eux.
Pea te u foaki kiate kinautolu ʻae loto pe taha, mo e hala pe taha, koeʻuhi ke nau manavahē kiate au ʻo taʻengata, koeʻuhi ke nau lelei ai, pea lelei mo ʻenau fānau ki mui ʻiate kinautolu:
40 Et je traiterai avec eux une alliance éternelle, [savoir] que je ne me retirerai point d'eux pour leur faire du bien; et je mettrai ma crainte dans leur cœur, afin qu'ils ne se retirent point de moi.
Pea te u fai mo kinautolu ʻae fuakava taʻengata, ʻe ʻikai te u tafoki meiate kinautolu, ʻi he fai lelei kiate kinautolu; ka te u ʻai ki honau loto ʻae manavahē kiate au, koeʻuhi ke ʻoua naʻa nau liʻaki au.
41 Et je prendrai plaisir à leur faire du bien, et je les planterai dans ce pays-ci solidement, de tout mon cœur, et de toute mon âme.
‌ʻIo, te u fiefia ʻiate kinautolu, ke fai lelei kiate kinautolu, pea ko e moʻoni te u tō ʻakinautolu ʻi he fonua ni ʻaki hoku loto kotoa pea mo hoku laumālie kotoa.”
42 Car ainsi a dit l'Eternel: comme j'ai fait venir tout ce grand mal sur ce peuple, ainsi je m'en vais faire venir sur eux tout le bien que je prononce en leur faveur.
“He ʻoku pehē ʻe Sihova; ʻO hangē kuo u ʻomi ʻae kovi lahi ni kotoa pē ki he kakai ni, ʻe pehē foki ʻeku ʻomi ʻae lelei kotoa pē ʻaia kuo u talaʻofa ki ai kiate kinautolu.
43 Et on achètera des champs dans ce pays, duquel vous dites que ce n'est que désolation, n'y ayant ni homme ni bête, [et qui] est livré entre les mains des Caldéens.
Pea ʻe fakatau ʻae ngaahi ngoue ʻi he fonua ni, ʻaia ʻoku mou pehē ki ai, ʻOku lala ia, pea ʻoku ʻikai ha tangata pe ha manu ʻi ai; kuo tukuange ia ki he nima ʻoe kau Kalitia.
44 On achètera, [dis-je], des champs à prix d'argent, et on en écrira les contrats, et on les cachettera, et on en prendra des témoins au pays de Benjamin, et aux environs de Jérusalem, dans les villes de Juda, tant dans les villes des montagnes, que dans les villes de la plaine, et dans les villes du Midi. Car je ferai retourner leurs captifs, dit l'Eternel.
‌ʻE fakatau ʻe he kakai ʻae ngaahi ngoue ʻaki ʻae paʻanga, pea ʻe tohi ʻae ngaahi tohi fakamoʻoni, pea fakamaʻu ia, pea ʻe maʻu ʻae kau fakamoʻoni ʻi he fonua ʻo Penisimani, pea mo e ngaahi potu ofi ki Selūsalema, pea ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta, pea mo e ngaahi kolo ʻi he potu moʻunga, pea mo e ngaahi kolo ʻi he potu tokalelei, pea mo e ngaahi kolo ʻoe feituʻu tonga: he te u liliu ʻenau pōpula,” ʻoku pehē mai ʻe Sihova.

< Jérémie 32 >