< Ézéchiel 29 >

1 La dixième année, au douzième [jour] du dixième mois, la parole de l'Eternel me fut [adressée], en disant:
Naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻi hono hongofulu ʻoe taʻu, mo hono hongofulu ʻoe māhina, pea mo hono hongofulu ma ua ʻoe ʻaho, ʻo pehē,
2 Fils d'homme, tourne ta face contre Pharaon Roi d'Egypte, et prophétise contre lui, et contre toute l'Egypte.
“Foha ʻoe tangata, fakahanga ho mata kia Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea kikite kiate ia, pea mo ʻIsipite kātoa.
3 Parle, et dis: ainsi a dit le Seigneur l'Eternel: voici, j'en veux à toi, Pharaon Roi d'Egypte, grande Baleine couchée au milieu de tes bras d'eau, qui as dit: mes bras d'eau sont à moi, et je me les suis faits.
Lea, pea ke pehē, ‘ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua: Vakai, ʻoku ou tuʻu kiate koe, ʻe Felo, tuʻi ʻo ʻIsipite, ʻa koe ko e kalokataile ʻoku tokoto ʻi he lotolotonga ʻo ho ngaahi vaitafe, ʻa koe kuo ke pehē, ‘Ko hoku vaitafe ʻoku ʻoʻoku pe ia, pea kuo u ngaohi ia kiate au pē.’
4 C'est pourquoi je mettrai des crocs dans tes mâchoires, et je ferai attacher à tes écailles les poissons de tes bras d'eau; et je te tirerai hors de tes bras d'eau, avec tous les poissons de tes bras d'eau, qui auront été attachés à tes écailles.
Ka te u ʻai ʻeau ʻae mātaʻu ʻi ho ngutu, pea te u pule ki he ika kotoa pē ʻi ho ngaahi vaitafe, ke nau pipiki ki ho ʻuno, pea te u fusi hake koe mei he loto vaitafe, pea ʻe pipiki ki ho ʻuno ʻae ika kotoa pē ʻi ho ngaahi vaitafe.
5 Et [t'ayant tiré] dans le désert, je te laisserai là, toi, et tous les poissons de tes bras d'eau; tu seras étendu sur le dessus de la campagne; tu ne seras point recueilli ni ramassé; je t'ai livré aux bêtes de la terre, et aux oiseaux des cieux, pour en être dévoré.
Pea te u tuku siʻaki pe koe ki he toafa, ʻa koe mo e ika kotoa pē ʻo ho ngaahi vaitafe: te ke tō atu ki he ʻatā ʻoe ngaahi potu ngoue; pea ʻe ʻikai toe fakamaʻopo koe pe tānaki: kuo u foaki koe ko e meʻakai ki he fanga manu ʻoe vao, pea mo e fanga manupuna ʻoe langi.
6 Et tous les habitants d'Egypte sauront que je suis l'Eternel; parce qu'ils auront été à la maison d'Israël un bâton, qui n'était qu'un roseau.
Pea ʻe ʻilo ʻe he kakai kotoa pē ʻo ʻIsipite ko au ko Sihova, koeʻuhi kuo nau tatau pe mo e vaʻa kaho ki he fale ʻo ʻIsileli.
7 Quand ils t'ont pris par la main, tu t'es rompu, et tu leur as percé toute l'épaule; et quand ils se sont appuyés sur toi, tu t'es cassé, et tu les as fait tomber à la renverse.
‌ʻI heʻenau puke koe ʻi honau nima naʻa ke mafesi, pea makohikohi ai honau nima kotoa pē: pea ʻi heʻenau faʻaki kiate koe naʻa ke fasi, pea fakahomohomo ai honau hokotanga hui kotoa pē.”
8 C'est pourquoi ainsi a dit le Seigneur l'Eternel: voici, je m'en vais faire venir l'épée sur toi, et j'exterminerai du milieu de toi les hommes et les bêtes.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Vakai te u ʻomi ʻae heletā kiate koe pea tuʻusi meiate koe ʻae tangata pea mo e manu.
9 Et le pays d'Egypte sera en désolation et en désert, et ils sauront que je suis l'Eternel, parce que [le Roi d'Egypte] a dit: les bras d'eau sont à moi, et je les ai faits.
Pea ʻe lala mo vaoa ʻae fonua ʻo ʻIsipite; pea te nau ʻilo ko au ko Sihova; koeʻuhi kuo ne pehē ʻe ia, ʻOku ʻoʻoku ʻae vaitafe, pea kuo u ngaohi ia ʻeau.
10 C'est pourquoi voici, j'en veux à toi, et à tes bras d'eau, et je réduirai le pays d'Egypte en désert de sécheresse et de désolation, depuis la tour de Syène, jusques aux marches de Cus.
Vakai, ko ia ia ʻoku ou tuʻu au kiate koe, pea mo ho ngaahi vaitafe, pea te u ngaohi ʻae fonua ʻo ʻIsipite ke lala ʻaupito mo vaoa mei Mikitoli mo Saiini ʻo aʻu ki he ngataʻanga ʻo ʻItiopea.
11 Nul pied d'homme ne passera par là, et il n'y passera non plus aucun pied de bête, et elle sera quarante ans sans être habitée.
‌ʻE ʻikai ʻalu atu ai ha vaʻe ʻo ha tangata, pe ʻalu atu ʻi ai ha vaʻe ʻo ha manu, pea ʻe ʻikai hano kakai ʻi ai ʻi he taʻu ʻe fāngofulu.
12 Car je réduirai le pays d'Egypte en désolation entre les pays désolés, et ses villes entre les villes réduites en désert; elles seront en désolation durant quarante ans, je disperserai les Egyptiens parmi les nations, et je les répandrai parmi les pays.
Pea te u ngaohi ke lala ʻae fonua ʻo ʻIsipite ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi fonua kuo lala, pea ko ʻene ngaahi kolo ʻi he ngaahi kolo kuo lala ʻi he taʻu ʻe fāngofulu: pea te u fakamovete ʻae kakai ʻIsipite ki he ngaahi puleʻanga, pea te u fakahēʻi ʻakinautolu ki he ngaahi fonua.
13 Toutefois, ainsi a dit le Seigneur l'Eternel: au bout de quarante ans je ramasserai les Egyptiens d'entre les peuples parmi lesquels ils auront été dispersés;
Ka ko eni, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; ʻI he hili ʻae taʻu ʻe fāngofulu, te u tānaki ʻae kakai ʻIsipite mei he ngaahi potu naʻe fakahēʻi ki ai ʻakinautolu.
14 Et je ramènerai les captifs d'Egypte, et les ferai retourner au pays de Pathros, au pays de leur extraction, mais ils seront là un Royaume abaissé.
Pea te u toe liliu mai ʻae pōpula ʻo ʻIsipite, pea te u pule ke nau toe haʻu ki he fonua ko Patalosi, ki he fonua ʻo honau nofoʻanga; ka te nau ʻi ai ko e puleʻanga moʻulaloa.
15 Il sera le plus bas des Royaumes, et il ne s'élèvera plus au dessus des nations, et je le diminuerai, afin qu'il ne domine point sur les nations.
‌ʻE māʻulalo hifo ia ʻi he ngaahi puleʻanga; pea ʻe ʻikai te ne toe hiki hake ia ʻe ia ke māʻolunga ʻi he ngaahi puleʻanga; he te u ngaohi ke fakaʻaʻau ki mui ʻakinautolu, koeʻuhi ke ʻoua naʻa toe pule ia ki he ngaahi puleʻanga.
16 Et il ne sera plus l'assurance de la maison d'Israël, les faisant souvenir de [leur] iniquité quand [les enfants d'Israël] regardaient après eux; et ils sauront que je suis le Seigneur l'Eternel.
Pea ʻe ʻikai toe hoko ia ko e falalaʻanga ʻoe fale ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ka nau ka sio ki ai te nau manatuʻi ʻenau hia: ka te nau ʻilo au, ko Sihova ko e ʻOtua.”
17 Et il arriva la vingt-septième année, au premier [jour] du premier mois, que la parole de l'Eternel me fut [adressée], en disant:
Pea ʻi heʻene hoko ki hono uofulu ma fitu ʻoe taʻu, ʻi hono ʻuluaki māhina, ʻi he ʻuluaki ʻaho ʻoe māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
18 Fils d'homme, Nébucadnetsar Roi de Babylone a fait servir son armée dans un service pénible contre Tyr; toute tête en est devenue chauve, et toute épaule en a été foulée, mais il n'a point eu de salaire, ni lui, ni son armée, à cause de Tyr, pour le service qu'il a fait contre elle.
“Foha ʻoe tangata, naʻe pule ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ki heʻene kautau, ke nau fai ʻae ngāue lahi ki Taia: naʻe tula ai ʻae ʻulu kotoa pē, pea mafohi ai ʻae uma kotoa pē: ka naʻe ʻikai haʻane totongi ʻaʻana, pe ko ʻene kautau, koeʻuhi ko Taia, mo e ngāue lahi naʻa ne fai ki ai:
19 C'est pourquoi ainsi a dit le Seigneur l'Eternel: voici, je m'en vais donner à Nébucadnetsar Roi de Babylone le pays d'Egypte; et il en enlèvera la multitude, il en emportera le butin, et en fera le pillage; et ce sera là le salaire de son armée.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua: Vakai, te u foaki ʻae fonua ko ʻIsipite kia Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone; pea te ne maʻu hono kakai, pea maʻu hono koloa, pea veteki ia; pea ko e totongi ia ki heʻene kautau.
20 Pour [le salaire de] l'ouvrage auquel il a servi contre Tyr, je lui ai donné le pays d'Egypte, parce qu'ils ont travaillé pour moi, dit le Seigneur l'Eternel.
Kuo u foaki kiate ia ʻae fonua ko ʻIsipite, koeʻuhi ko e ngāue ʻaia naʻa ne fai ki ai, he naʻa nau fai ia maʻaku, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
21 En ce jour-là je ferai germer la corne de la maison d'Israël, et j'ouvrirai ta bouche au milieu d'eux, et ils sauront que je suis l'Eternel.
‌ʻI he ʻaho ko ia te u ngaohi ke tupu ʻae moto ʻoe nifo ʻoe fale ʻo ʻIsileli, pea te u tuku ke faʻa matoʻo ai ho ngutu ʻiate kinautolu; pea te nau ʻilo ko Sihova au.”

< Ézéchiel 29 >