< Jérémie 51 >

1 Parole qui vint à Jérémie sur tous les Juifs demeurant en la terre d'Égypte; sur ceux établis à Magdolos et à Taphnès, et en la terre de Pathurès, disant:
Ovako govori Gospod: evo, ja æu podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onijeh koji ustaju na me vjetar koji mori.
2 Voici ce que dit le Seigneur Dieu d'Israël: Vous avez vu tous les maux que j'ai amenés sur Jérusalem et sur les villes de Juda; et voilà qu'elles sont vides de leurs habitants,
Poslaæu na Vavilon vijaèe koji æe ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer æe ga opkoliti sa svijeh strana u dan nevolje njegove.
3 Parce qu'ils m'ont exaspéré de leur méchanceté en allant brûler de l'encens pour d'autres dieux, que jadis vous ne connaissiez pas.
Strijelac neka nateže luk na strijelca i na onoga koji se ponosi svojim oklopom; i ne žalite mladiæa njegovijeh, potrite mu svu vojsku,
4 Et je vous ai envoyé de bonne heure mes serviteurs les prophètes, disant: Ne faites point cette œuvre de souillure que je hais.
Neka padnu pobijeni u zemlji Haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovijem.
5 Mais ils ne m'ont point écouté, et ils ne m'ont point prêté l'oreille pour se détourner du mal, et cesser de brûler de l'encens pour d'autres dieux.
Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivice svecu Izrailjevu.
6 Et ma colère est tombée sur eux; elle s'est enflammée contre les portes de Juda et dans les rues de Jérusalem; et elles sont devenues désertes et inhabitables, comme elles le sont encore.
Bježite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrijebite u bezakonju njegovu, jer je vrijeme osvete Gospodnje, plaæa mu što je zaslužio.
7 Et aujourd'hui voici ce que dit le Seigneur tout-puissant: Pourquoi faites-vous un si grand mal à vos âmes? C'est donc pour faire périr, au milieu de Juda, homme, femme, adolescent, enfant à la mamelle; pour qu'il ne reste plus rien de vous;
Vavilon bijaše zlatna èaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, zato poludješe narodi.
8 Pour que vous m'irritiez par les œuvres de vos mains, par l'encens brûlé à des dieux étrangers en la terre d'Égypte, où vous êtes allés demeurer; pour que vous mouriez, maudits et outragés parmi toutes les nations de la terre?
Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscijelio.
9 Avez-vous oublié les péchés de vos pères, les péchés des rois de Juda, les péchés de vos princes et les péchés de vos femmes, qui ont été commis dans la terre de Juda et dans les rues de Jérusalem?
Lijeèismo Vavilon, ali se ne iscijeli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.
10 Et jusqu'à ce jour ils n'ont point cessé de pécher et ils n'ont point gardé mes commandements, que j'avais donnés à leurs pères.
Gospod je iznio pravdu našu; hodite, da pripovijedamo na Sionu djelo Gospoda Boga svojega.
11 A cause de cela, ainsi parle le Seigneur: Voilà que je tourne ma face contre vous,
Èistite strijele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva Midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve njegove.
12 Pour détruire tous ces restes qui sont en Égypte; et ils tomberont par le glaive et par la faim, et ils périront du petit au grand, et ils seront outragés, et perdus, et maudits.
Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i uèiniæe što je rekao za stanovnike Vavilonske.
13 Et je visiterai ceux qui sont établis en la terre d'Égypte, comme j'ai visité Jérusalem, avec le glaive et la famine.
O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! doðe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvojemu.
14 Et nul ne sera sauvé des restes de Juda qui sont comme passagers en Égypte; et nul ne reviendra en la terre de Juda, où en leur âme ils espéraient revenir; ils n'en reviendront pas, sauf ceux qui déjà se sont échappés.
Gospod nad vojskama zakle se sobom: napuniæu te ljudima kao skakavcima, i oni æe ti pjevati pjesmu.
15 Alors tous les hommes qui savaient que leurs femmes brûlaient de l'encens, toutes ces femmes en grand nombre et tout le peuple établi à Pathurès en la terre d'Égypte, répondirent à Jérémie, disant:
On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošæu svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.
16 Quant aux paroles que tu nous dis au nom du Seigneur, nous ne t'écouterons pas;
Kad pusti glas svoj, buèe vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.
17 Car nous ferons et nous accomplirons toute parole sortie de notre bouche, en brûlant de l'encens à la reine du ciel, et en lui offrant des libations, comme nous avons fait, comme ont fait nos pères, nos rois et nos princes dans les villes de Juda et dans les rues à Jérusalem. Aujourd'hui nous nous rassasions de pain, et nous sommes heureux, et nous n'avons point vu de malheurs:
Svaki èovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.
18 Et dès que nous avons cessé de brûler de l'encens la reine du ciel, nous avons été tous amoindris, et nous avons péri par le glaive et la famine.
Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim poginuæe.
19 Et si nous avons brûlé de l'encens à la reine du ciel, si nous lui avons offert des libations, est-ce que nous préparions pour elle, sans le consentement de nos maris, des gâteaux et des libations?
Nije taki dio Jakovljev; jer je on tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama.
20 Et Jérémie dit à tout le peuple, aux hommes dans la force de l'âge, et aux femmes, et à tout le peuple qui lui répondait de la sorte:
Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.
21 Le Seigneur ne s'est-il point souvenu de l'encens que vous brûliez dans les villes de Juda et dans les rues de Jérusalem, vous et vos pères, et vos rois, et vos princes, et tout le peuple de la terre? Et ces péchés ne sont-ils pas montés jusqu'à son cœur?
I tobom satrh konja i jahaèa njegova; i tobom satrh kola i koji sjeðahu na njima.
22 Et le Seigneur n'a pu vous supporter à cause de la malice de vos œuvres, et des abominations que vous commettiez. Et votre terre est devenue déserte, sans chemin, sans bénédiction, telle qu'elle est encore aujourd'hui,
I tobom satrh èovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku.
23 En punition de ce que vous avez brûlé de l'encens et péché contre le Seigneur. Et vous n'avez point écouté la voix du Seigneur, et vous n'avez point marché en ses commandements, en sa loi, en ses témoignages; et ces malheurs vous sont arrivés.
I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh oraèa i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.
24 Et Jérémie dit encore au peuple et aux femmes: Écoutez la parole du Seigneur:
I platiæu Vavilonu i svijem stanovnicima Haldejskim za sve zlo koje uèiniše Sionu, na vaše oèi, govori Gospod.
25 Voici ce que dit le Seigneur Dieu d'Israël: Vous femmes, vous avez parlé de votre propre bouche, et vous avez agi de vos propres mains, disant: Nous remplirons publiquement nos vœux en brûlant de l'encens à la reine du ciel, et en lui offrant des libations.
Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuæu rukom svojom na te i svaliæu te sa stijena, i naèiniæu od tebe goru izgorjelu.
26 A cause de cela, écoutez la parole du Seigneur: O vous, vous hommes de Juda établis en Égypte, voilà que j'ai juré par mon nom très grand, dit le Seigneur, que mon nom ne sera plus en la bouche d'aucun homme de Juda pour qu'il dise: Vive le Seigneur! en toute la terre d'Égypte.
I neæe uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer æeš biti pustoš vjeèna, govori Gospod.
27 J'ai veillé sur eux pour les affliger, non pour leur faire du bien; et tous les hommes de Juda demeurant en la terre d'Égypte périront par le glaive et la famine, jusqu'à qu'ils aient tous disparu.
Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube meðu narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.
28 Et ceux qui auront échappé au glaive, c'est qu'ils seront retournés en la terre de Juda; il y en aura un très petit nombre; mais le reste de Juda, établi en la terre d'Égypte pour y demeurer, connaîtra quel est celui dont la parole est stable.
Pripravite narode suprot njemu, careve Midske i vojvode njihove i sve vlastele njihove i svu zemlju države njihove.
29 Et tel est pour vous un signe que je vous visiterai pour votre malheur:
I zemlja æe se zatresti i uzmuèiti, jer æe se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.
30 Ainsi dit le Seigneur: Voilà que je livre Vaphrès, roi d'Égypte, aux mains de son ennemi et aux mains de celui qui en veut à sa vie; de même que j'ai livré Sédécias, roi de Juda, aux mains de Nabuchodonosor, roi de Babylone, son ennemi, qui en voulait à sa vie.
Prestaše vojevati junaci Vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgorješe stanovi njihovi, prijevornice njihove polomiše se.
31 Parole que Jérémie le prophète dit à Baruch, fils de Nérias, lorsqu'il écrivit ces paroles, en un livre, de la bouche de Jérémie, la quatrième année du règne de Joakim, fils de Josias, roi de Juda.
Glasnik æe sretati glasnika, i poslanik æe sretati poslanika da jave caru Vavilonskom da mu je uzet grad sa svijeh krajeva,
32 Voici ce que le Seigneur dit sur toi, Baruch:
I da se brodovi uzeše i jezera izgorješe ognjem i vojnici se prepali.
33 Parce que tu as dit: Hélas! hélas! le Seigneur m'envoie douleur sur douleur; je me suis couché gémissant, et je n'ai point trouvé de repos;
Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kæi je Vavilonska kao gumno; vrijeme je da se nabije, još malo, pa æe doæi vrijeme da se požnje.
34 Dis-lui: Ainsi parle le Seigneur: Voilà que je vais abattre ceux que j'ai édifiés; et ceux que j'ai plantés je les arracherai.
Izjede me i potr me Navuhodonosor car Vavilonski, naèini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me.
35 Après cela, demanderas-tu beaucoup pour toi? Ne demande rien; car j'amène des maux sur toute chair, dit le Seigneur; mais à toi je te donnerai la vie, et ce sera pour toi comme un butin en tout lieu où tu iras.
Nepravda koja se èini meni i mojemu tijelu neka doðe na Vavilon, reæi æe stanovnica Sionska, i krv moja na stanovnike Haldejske, govoriæe Jerusalim.
Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu raspraviti parbu tvoju i osvetiæu te; i osušiæu more njegovo, i izvore æu njegove osušiti.
I Vavilon æe postati gomila, stan zmajevski, èudo i potsmijeh, da niko neæe živjeti u njemu.
Rikaæe svi kao lavovi i viti kao laviæi.
Kad se ugriju, iznijeæu im da piju, i opojiæu ih da se razvesele i zaspe vjeènijem snom, da se ne probude, govori Gospod.
Svešæu ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.
Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? kako Vavilon posta èudo meðu narodima?
More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh.
Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin èovjeèji.
I pohodiæu Vila u Vavilonu i izvuæi æu iz usta njegovijeh što je proždro, i neæe se više stjecati k njemu narodi, i zid æe Vavilonski pasti.
Izidi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokoga gnjeva Gospodnjega.
Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji æe se èuti u zemlji; a doæi æe glas jedne godine, a poslije njega drugi glas druge godine, i nasilje æe biti u zemlji, i gospodar æe ustati na gospodara.
Zato evo idu dani kad æu pohoditi rezane likove Vavilonske, i sva æe se zemlja njegova posramiti, i svi æe pobijeni njegovi pasti usred njega.
Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevaæe nad Vavilonom, jer æe doæi na nj sa sjevera zatiraè, govori Gospod.
I kao što je Vavilon uèinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako æe pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.
Koji utekoste od maèa, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.
Posramismo se, što èusmo rug, stid popade lice naše, što tuðini uðoše u svetinju doma Gospodnjega.
Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad æu pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj jeèaæe ranjenici.
Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doæi æe od mene na nj zatiraèi, govori Gospod.
Èuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje Haldejske.
Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali æe njihovi buèati kao velika voda, vika æe se njihova razlijegati.
Jer doðe na nj, na Vavilon, zatiraè, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaæa, doista æe platiti.
Opojiæu knezove njegove i mudarce njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da æe zaspati vjeènijem snom i neæe se probuditi, govori car kojemu je ime Gospod nad vojskama.
Ovako veli Gospod nad vojskama: široki zidovi Vavilonski sasvijem æe se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem æe se spaliti, te æe ljudi biti uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.
Rijeè što zapovjedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijina, kad poðe od Sedekije cara Judina u Vavilon èetvrte godine carovanja njegova; a Seraja bješe glavni posteljnik.
A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje šæaše doæi na Vavilon, sve ove rijeèi što su napisane za Vavilon.
I reèe Jeremija Seraji: kad doðeš u Vavilon, tada gledaj i proèitaj sve ove rijeèi;
I reci: Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da æeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni èovjek ni živinèe, nego da je pustoš dovijeka.
A kad proèitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.
I reci: tako æe potonuti Vavilon i neæe se podignuti oda zla koje æu pustiti na nj, i oni æe iznemoæi. Dovde su rijeèi Jeremijine.

< Jérémie 51 >