< Salme 120 >

1 (Sang til Festrejserne.) Jeg råbte til HERREN i Nød, og han svarede mig.
I LOKO o ko'u pilikia, kahea aku la au ia Iehova, A hoolohe mai la oia ia'u.
2 HERRE, udfri min Sjæl fra Løgnelæber, fra den falske Tunge!
E Iehova, e hoopakele mai oe i ko'u uhane i na lehelehe wahahee, A me ke elelo hoopunipuni.
3 Der ramme dig dette og hint, du falske Tunge!
Heaha ka mea e haawiia'ku ai ia oe, A e hoopili hou ia mai ai ia oe, E ke elelo hoopunipuni?
4 Den stærkes Pile er hvæsset ved glødende Gyvel.
Na pua oi o ka mea ikaika, A me na lanahu rotema.
5 Ve mig, at jeg må leve som fremmed i Mesjek, bo iblandt Kedars Telte!
Auwe hoi au'i ko'u noho malihini ana ma Meseka, I ko'u noho ana hoi ma na halelewa o Kedera!
6 Min Sjæl har længe nok boet blandt Folk, som hader Fred.
Ua noho loihi ko'u uhane, Me ka mea i inaina mai i ka maluhia.
7 Jeg vil Fred; men taler jeg, vil de Krig!
Ma ka maluhia no wau; a ia'u e olelo aku ai, Ma ke kaua no lakou la.

< Salme 120 >