< Anden Kongebog 16 >

1 I Pekas, Remaljas Søns, syttende Regeringsår blev Akaz, Jotams Søn, Konge over Juda.
‌ʻI hono hongofulu ma fitu ʻoe taʻu ʻo Peka ko e foha ʻo Limalia naʻe kamata pule ʻa ʻAhasi ko e foha ʻo Sotami ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Akaz var tyve År gammel, da han blev Konge, og han herskede seksten År i Jerusalem. Han gjorde ikke, hvad der var ret i HERREN hans Guds Øjne, som hans Fader David,
Naʻe uofulu taʻu ʻae motuʻa ʻa ʻAhasi ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma ono ʻi Selūsalema, pea naʻe ʻikai te ne faitotonu ʻi he ʻao ʻo Sihova ko hono ʻOtua, ke hangē ko Tevita ko ʻene tamai.
3 men vandrede i Israels Kongers Spor. Ja, han lod endog sin Søn gå igennem Ilden efter de Folks vederstyggelige Skik, som HERREN havde drevet bort foran Israeliterne.
Ka naʻa ne ʻeveʻeva ʻi he hala ʻoe ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻio, naʻa ne puleʻi ke ʻalu atu ʻa hono foha ʻi he lotolotonga ʻoe afi, ʻo fakatatau mo e ngaahi ngāue fakalielia ʻae kakai hiteni, ʻakinautolu naʻe kapusi atu ʻe Sihova mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
4 Han ofrede og tændte Offerild på Offerhøjene og de høje Steder og under alle grønne Træer.
Pea naʻa ne fai feilaulau mo tutu ʻae meʻa namu kakala ʻi he ngaahi potu māʻolunga, pea ʻi he ngaahi tafungofunga, pea ʻi he lolo ʻakau mata kotoa pē.
5 På den Tid drog Kong Aezin af Aram og Remaljas Søn, Kong Peka af Israel, op for at angribe Jerusalem; og de indesluttede Akaz, men var ikke stærke nok til at angribe.
Pea naʻe toki hoko hake ki Selūsalema ʻa Lisini ko e tuʻi ʻo Silia mo Peka ko e foha ʻo Limalia ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ke na tauʻi ia: pea naʻa na kāpui ʻa ʻAhasi ʻaki ʻae tau, ka naʻe ʻikai te na mafai ʻa hono fakavaivaiʻi.
6 Ved den Lejlighed tog Edoms Konge; Elat tilbage til Edom; og efter at han havde jaget Judæerne ud af Elat, kom Edomiterne og bosatte sig der, og de bor der den Dag i Dag.
Pea ʻi he kuonga ko ia naʻe toe maʻu ʻe Lisini ko e tuʻi ʻo Silia, ʻa Elati ke toka ki Silia, pea naʻa ne kapusi ʻae kakai Siu mei Elati: pea naʻe hoko mai ʻae kakai Silia ki Elati, ʻonau nofo ai ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
7 Men Akaz sendte Sendebud til Assyrerkongen Tiglat-Pileser og lod sige: "Jeg er din Træl og din Søn! Kom op og frels mig fra Arams og Israels Konger, som angriber mig!"
Ko ia naʻe fekau atu ai ʻae kau talafekau meia ʻAhasi kia Tekilati-Pilesa ko e tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻo pehē, “Ko hoʻo tamaioʻeiki pea ko ho foha au; ka ke meʻa mai, mo fakamoʻui au mei he nima ʻoe tuʻi ʻo Silia, pea mei he nima ʻoe tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻaia kuo tuʻu hake ke tauʻi au.”
8 Tillige tog Akaz det Sølv og Guld, der fandtes i HERRENs Hus og Skat Kammeret i Kongens Palads, og sendte det som Gave til Assyrerkongen.
Pea naʻe toʻo mai ʻe ʻAhasi ʻae siliva mo e koula ʻaia naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova, pea ʻi he ngaahi tukunga koloa ʻi he fale ʻoe tuʻi, mo ne ʻave ia ko e meʻaʻofa ki he tuʻi ʻo ʻAsilia.
9 Assyrerkongen opfyldte hans Ønske og drog op mod Damaskus og indtog det; Indbyggerne førte han bort til Kir, og Rezin lod han dræbe.
Pea naʻe tui kiate ia ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia: he naʻe ʻalu hake ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia ke tauʻi ʻa Tamasikusi, pea naʻa ne lavaʻi ia, mo ne ʻave pōpula ʻae kakai mei ai ki Kili, pea naʻa ne tāmateʻi ʻa Lisini.
10 Da Kong Akaz var draget op til Damaskus for at mødes med Assyrerkongen Tiglat-Pileser, så han Alteret i Damaskus, og Kong Akaz sendte Alterets Mål og en Tegning af det i alle Enkeltheder til Præsten Urija.
Pea naʻe ʻalu ʻae tuʻi ko ʻAhasi ki Tamasikusi ke feʻiloaki mo Tekilati-Pilesa ko e tuʻi ʻo ʻAsilia, pea naʻa ne mamata ki ha feilaulauʻanga ʻaia naʻe ʻi Tamasikusi: pea naʻe fekau atu ʻe he tuʻi ko ʻAhasi kia Ulisa ko e taulaʻeiki ʻa hono fakatātā ʻoe feilaulauʻanga, pea mo hono fuofua ʻo ia, ʻo fakatatau mo hono teunga kotoa pē.
11 Og Præsten Urija byggede Alteret; i nøje Overensstemmelse med den Vejledning, Kong Akaz havde sendt fra Damaskus, udførte Præsten Urija det, før Kong Akaz kom hjem fra Damaskus.
Pea naʻe langa ʻe Ulisa ko e taulaʻeiki ha feilaulauʻanga naʻe tatau ʻaupito mo ia naʻe fakahā mai ʻe ʻAhasi mei Tamasikusi: ko ia naʻe ngaohi ia ʻe Ulisa ko e taulaʻeiki ke ne tali ʻaki ʻae toe liliu mai ʻae tuʻi ko ʻAhasi mei Tamasikusi.
12 Da Kongen kom hjem fra Damaskus og så Alteret, trådte han hen og steg op derpå;
Pea ʻi heʻene liliu mai ʻae tuʻi mei Tamasikusi, naʻe mamata ʻe he tuʻi ki he feilaulauʻanga: pea naʻe ʻunuʻunu mai ʻae tuʻi ki he feilaulauʻanga pea naʻa ne fai feilaulau ʻi ai.
13 og han ofrede sit Brændoffer og Afgrødeoffer, udgød sit Drikoffer og sprængte Blodet af sine Takofre på Alteret.
Pea naʻa ne tutu ʻa ʻene feilaulau tutu mo ʻene feilaulau meʻakai, mo ne lilingi ʻa ʻene feilaulau inu, pea naʻa ne luluku ʻae toto ʻo ʻene ngaahi feilaulau fakamelino, ki he feilaulauʻanga.
14 Men Kobberalteret, der stod for HERRENs Åsyn, fjernede han fra dets Plads foran Templet mellem Alteret og HERRENS Hus og flyttede det hen til Nordsiden af Alteret.
Pea naʻa ne ʻomi foki ʻae feilaulauʻanga palasa, ʻaia naʻe tuʻu ʻi he ʻao ʻo Sihova, mei he mata fale, mei he vahaʻa ʻoe feilaulauʻanga pea mo e fale ʻo Sihova, pea naʻa ne fokotuʻu ia ki he potu fakatokelau ʻoe feilaulauʻanga.
15 Derpå bød Kong Akaz Præsten Urija: "På det store Alter skal du ofre Morgenbrændofrene og Aftenafgrødeofrene, Kongens Brændofre og Afgrødeofre og Brændofrene fra alt Landets Folk såvel som deres Afgrødeofre og Drikofre og sprænge alt Blodet fra Brændofrene og Slagtofrene derpå. Hvad der skal gøres ved Kobberalteret, vil jeg tænke over."
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi ko ʻAhasi kia Ulisa ko e taulaʻeiki, ʻo pehē, “Te ke tutu ki he feilaulauʻanga lahi ʻae feilaulau tutu ʻoe pongipongi, mo e feilaulau meʻakai ʻoe efiafi, mo e feilaulau tutu ʻae tuʻi, pea mo ʻene feilaulau meʻakai, fakataha mo e feilaulau tutu ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, mo ʻenau feilaulau meʻakai, mo ʻenau ngaahi feilaulau inu; pea luluku ki ai ʻae toto kotoa pē ʻoe feilaulau tutu, mo e toto ʻoe meʻa feilaulau kotoa pē: ka ʻe tuku ʻae feilaulauʻanga palasa ke u lotu ai au.”
16 Og Præsten Urija gjorde ganske som Kong Akaz bød.
Naʻe fai pehē ʻe Ulisa ko e taulaʻeiki, ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻe fekau ʻe he tuʻi ko ʻAhasi.
17 Fremdeles lod Kong Aka Mellemstykkerne bryde af Stellene og Bækkenerne tage ned af dem; ligeledes lod han Havet løfte ned fra Kobberokserne, som har det, og opstille på Stenfliser;
Pea naʻe tuʻusi ʻe he tuʻi ko ʻAhasi ʻae tapa ʻoe ngaahi tuʻunga, mo ne hiki mei ai ʻae ʻaiʻanga vai; pea naʻa ne hiki ki lalo ʻae fuʻu ʻaiʻanga vai mei he funga ʻoe ngaahi pulu palasa ʻaia naʻe tuʻu ki lalo ʻi ai, pea naʻa ne ʻai ia ki he potu naʻe faliki ʻaki ʻae ngaahi maka.
18 den overdækkede Sabbatsgang, man havde bygget i Templet, og den kongelige Indgang udenfor lod han fjerne fra HERRENs Hus for Assyrerkongens Skyld.
Pea ko e fale fakamalumalu maʻae ʻaho tapu ʻaia naʻa nau langa ʻi he fale, pea mo e hala ʻoe tuʻi mei tuʻa, naʻa ne hiki atu mei he fale ʻo Sihova koeʻuhi ko e tuʻi ʻo ʻAsilia.
19 Hvad der ellers er at fortælle om Akaz, alt, hvad han udførte. står jo optegnet i Judas Kongers Krønike.
Pea ko eni, ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa ʻAhasi ʻaia naʻa ne fai, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
20 Så lagde Akaz sig til Hvile hos sine Fædre og blev jordet hos sine Fædre i Davidsbyen; og hans Søn Ezekias blev Konge i hans Sted.
Pea naʻe mohe ʻa ʻAhasi mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe tanu ia fakataha mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Hesekaia ko hono foha.

< Anden Kongebog 16 >