< Žalmy 126 >

1 Píseň stupňů. Když zase vedl Hospodin zajaté Sionské, zdálo se nám to jako ve snách.
Idi insubli manen ni Yahweh iti kinarang-ay ti Sion, kaslakami kadagiti agtagtagainep.
2 Tehdážť byla plná radosti ústa naše, a jazyk náš plésání; tehdáž pravili mezi národy: Veliké věci s nimi učinil Hospodin.
Ket napno dagiti ngiwatmi iti panagkatkatawa ken ti dilami iti panagkankanta. Ket imbagada kadagiti pagilian, “Nangaramid ni Yahweh iti nakaskasdaaw a banbanag kadakuada.”
3 Učinilť jest s námi veliké věci Hospodin, a protož veselili jsme se.
Nangaramid ni Yahweh iti naindaklan a banbanag kadatayo; anian ti kinaragsaktayo!
4 Uvediž zase, ó Hospodine, zajaté naše, tak jako potoky na vyprahlou krajinu.
Isublim ti sigud a kinarang-aymi, O Yahweh, a kas kadagiti karayan idiay Negev.
5 Ti, kteříž se slzami rozsívali, s prozpěvováním žíti budou.
Dagiti nagmula kadagiti sangsangit, agapitdanto nga addaan iti napalalo a rag-o.
6 Sem i tam chodící lid s pláčem rozsívá drahé símě, ale potom přijda, s plésáním snášeti bude snopy své.
Ti siasinoman a rumrummuar nga agsangsangit a nakaawit iti bukel nga imulana, agsublinto manen nga addaan iti napalalo a rag-o, a tugot-tugotna dagiti rineppet nga inapitna.

< Žalmy 126 >