< Zaharija 5 >

1 Podigoh opet oči i vidjeh: leti svitak knjige.
Pea ne u toki tangaki ai ki mui, pea sio hake hoku mata pea u mamata, pea vakai ko e takainga tohi ʻoku puna.
2 Anđeo me upita: “Što vidiš?” Odgovorih: “Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset.”
Pea naʻa ne pehē mai kiate au, “Ko e hā ʻoku ke mamata ki ai?” Pea ne u pehēange, ʻOku ou sio ki ha takainga tohi ʻoku puna; ko hono lōloa ko e hanga ʻe fāngofulu, pea ko e hanga ʻe uofulu ʻa hono laulahi.
3 On mi tad reče: “To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran.
Pea naʻe toki pehē mai ʻe ia, “Ko eni ia ʻae malaʻia ʻoku ʻalu atu ki he funga ʻo māmani kotoa pē; he koeʻuhi ʻe motuhi kotoa pē ʻaia ʻoku kaihaʻa, ʻo fakatatau mo ia, pea ʻe motuhi mo ia kotoa pē ʻoku kape ʻo fakatatau mo ia.
4 Ja ću ga izvesti - riječ je Jahve nad Vojskama - da uđe u kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem.”
‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, te u ʻomi ia ʻeau, pea ʻe hū ia ki he fale ʻoe kaihaʻa, pea mo e fale ʻo ia ʻoku kape mo loi ʻi hoku hingoa: pea ʻe nofo ʻi he lotolotonga ʻo hono fale, pea te ne fakaʻauha ia, ʻae ʻakau ʻo hono alanga fale, pea mo hono ngaahi maka.”
5 Anđeo koji je govorio sa mnom iziđe i reče mi: “Podigni oči i pogledaj što se to pojavljuje.”
Pea naʻe toki ʻalu atu ʻae ʻāngelo ʻaia naʻa ma talanoa mo au, ʻo ne pehē kiate au, “Hanga hake eni ho mata, pea ke sio pe ko e hā ʻae meʻa ni ʻoku ʻalu atu.”
6 Ja ga upitah: “Što je to?” On reče: “To se pojavljuje efa.” I nastavi: “To je opća pokvarenost na zemlji.”
Pea naʻaku pehē, “Ko e hā ia?” Pea ne pehē mai, “Ko e efa ia ʻoku hā mai.” Naʻa ne pehē mai foki, “Ko honau fakatātā eni ʻi māmani kotoa pē.”
7 I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe.
Pea vakai, ne hiki hake ʻae konga pulu mamafa: pea ko e fefine ia ʻoku nofo ʻi he loto efa.
8 On reče: “To je zloća.” I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac.
Pea naʻa ne pehē, “Ko angahala ia.” Pea naʻa ne lī ia ki he loto efa; pea naʻa ne tataʻo ʻaki hono ngutu ʻae konga pulu mamafa.
9 Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba.
Hili ia naʻaku hanga hake hoku mata, pea u sio, pea vakai naʻe haʻu ʻae ongo fafine ʻe toko ua, pea naʻe ʻi hona kapakau ʻae matangi; he naʻa na kapakau ʻo hangē ko e sitoaki: pea naʻa na hiki hake ʻae efa ʻi he vahaʻa ʻo māmani mo e langi.
10 Upitah tad anđela koji je govorio sa mnom: “Kamo odnose efu?”
Pea naʻaku pehē ai ki he ʻāngelo ʻaia naʻa ma talanoa mo au, “ʻOku na fua ki fē ʻae efa?”
11 On mi odgovori: “Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje će je postaviti.”
Pea naʻa ne pehē mai kiate au, “Ke langa ʻae fale moʻona ʻi he fonua ko Sinaʻa: pea ʻe fokotuʻu ia ʻi ai, ʻo tuku ʻi ai ki hono tuʻunga pe ʻoʻona.”

< Zaharija 5 >