Zaharija 4

1 Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.

Malaika mane osebedo kawuoyo koda nochiewa, mana kaka ichiewo ngʼato ma nindo.

2 “Što vidiš?” - upita. Ja odgovorih: “Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.

Ne openja niya, “Ineno angʼo?” To ne adwoke niya, “Aneno rachung taya molos gi dhahabu lilo, koket bakul e wiye malo mogik, kod teyni abiriyo maliel, to teynigo nigi kuonde abiriyo mirwakoe kitambi.

3 Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.”

Bende nitie yiend Zeituni ariyo e bathe, achiel e bath bakul korachwich to machielo e bathe koracham.”

4 Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Što je to, gospodaru?”

Napenjo malaika mane loso kodano niya, “Magi gin angʼo, ruodha?”

5 Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što je to?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru.”

Nodwoka niya, “Ikia gigi adier?” Nadwoke niya, “Ooyo ruodha, akiagi.”

6 [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” - riječ je Jahve nad Vojskama.

Omiyo nowachona niya, “Ma e gima Jehova Nyasaye wacho ne Zerubabel: ‘Ok timre kuom nyalo kata kuom teko, to mana kuom Roho mara,’ Jehova Nyasaye Maratego owacho.

7 Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: “Hvala! Hvala za njega!”

“Yaye, in got maduongʼ, in to in angʼo? Ibiro pieyi piny michal gi pap e nyim Zerubabel. Bangʼe obiro keto kido mogik mar gedo ka ji kok gimor ni, ‘Nyasaye mondo ogwedh odni! Nyasaye mondo ogwedh odni!’”

8 Dođe mi potom riječ Jahvina:

Wach Jehova Nyasaye nobirona kendo kawacho niya,

9 Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.

“Lwet Zerubabel oseketo mise mar hekaluni kendo lwetene ema biro tieke. Eka iningʼe ni Jehova Nyasaye Maratego ema oseora iri.

10 [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] “Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.”

“Ngʼa madihedhre chayo odiechieng chako gik matindo? Ji nobed mamor ka gineno tond pimo ot e lwet Zerubabel. “Teyni abiriyogi ochungʼ kar wenge Jehova Nyasaye marango piny koni gi koni.”

11 Tad progovorih i zapitah ga: “Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?”

Eka napenjo malaika niya, “Yiende zeituni ariyo mantie bath rachung taya korachwich gi koracham, to gin angʼo?”

12 Progovorih opet i upitah ga: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?”

Ne achako apenje niya, “Bede ariyo mag yadh zeituni manie bath hotogoro ariyo mag dhahabu ma olo mor dhahabu oko-gi, gin angʼo?”

13 On mi odgovori: “Zar ne znaš što je to?” Odvratih: “Ne, gospodaru!”

Nodwoka niya, “Ikia gigi adier?” Nawachone niya, “Ooyo ruodha, akiagi.”

14 On reče: “To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.”

Eka nokona niya, “Magi e ji ariyo mowir mondo otine Ruoth Nyasaye e piny ngima.”