Zaharija 4

1 Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.

To naah kai khae lokthui van kami loe amlaem moe, iip kami pathawk baktih toengah, kai to ang pathawk.

2 “Što vidiš?” - upita. Ja odgovorih: “Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.

Anih mah, Timaw na hnuk? tiah ang naa. Kai mah, ka khet naah, a nuiah hmai im kaom, sui hoi sak ih hmaithawk paanghaih tung sarihto, a nuiah hmai im sarihto hoi hmaithawk hmai sarihto:

3 Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.”

hmai im taeng bantang bangah maeto, banqoi bangah maeto kaom, Olive thing hnetto ka hnuk, tiah ka naa.

4 Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Što je to, gospodaru?”

Kai hoi lokpae van kami khaeah, Ka angraeng, hae hmuennawk loe tih thuih koehhaih ih maw? tiah ka naa.

5 Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što je to?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru.”

Kai hoi lokpae van kami mah kai khaeah, Hae hmuennawk loe tih thuih koehhaih ih maw, tito na panoek ai maw? tiah ang naa. Kai mah, Ka panoek ai, angraeng, tiah ka naa.

6 [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” - riječ je Jahve nad Vojskama.

To pongah anih mah kai khaeah, Zerubabel khaeah angzo Angraeng ih lok loe hae tiah oh; hae hmuen loe thacakhaih hoiah om ai, sak thaihaih hoiah doeh om ai, ka Muithla rang hoiah ni om tih, tiah misatuh kaminawk ih Angraeng mah thuih.

7 Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: “Hvala! Hvala za njega!”

Aw kalen pui mae nang loe tiah maw na oh? Nang loe Zerubabel hma ah tangtling ah na om tih: tahmenhaih, tahmenhaih, tiah hanghaih hoiah lokpui koek im takii ih thlung to anih mah sin tih, tiah ang naa.

8 Dođe mi potom riječ Jahvina:

To naah Angraeng ih lok kai khaeah angzoh,

9 Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.

hae im loe Zerubbabel ih ban hoiah sak amtong boeh, a ban hoiah ni sak pacoengah om tih: to naah misatuh kaminawk ih Angraeng mah, nangcae khaeah kai ang patoeh, tito na panoek o tih.

10 [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] “Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.”

Hae hmuen tetta patoek kami loe mi maw? Hae sarihtonawk mah Zerubabel ban ih tahhaih qui to hnuk o naah anghoe o tih; to sarihtonawk loe Angraeng ih mik ah oh o, to miknawk loe ahnuk ahma long pum ah caeh o.

11 Tad progovorih i zapitah ga: “Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?”

To naah kai mah anih khaeah, Hmaithawk paaanghaih bantang bang hoi banqoi bangah kaom Olive thing hnetto loe tih thuih koehhaih ih maw? tiah ka dueng.

12 Progovorih opet i upitah ga: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?”

To pacoengah anih khaeah, Sui moithawk hmaitui paekhaih sui tuicawn hnetto taengah kaom Olive thing tanghang hnetto loe tih thuih koehhaih ih maw? tiah ka dueng let bae.

13 On mi odgovori: “Zar ne znaš što je to?” Odvratih: “Ne, gospodaru!”

Anih mah kai khaeah, Hae hmuennawk thuih koehhaih to na panoek ai maw? tiah ang naa. Kai mah, Ka panoek ai, angraeng, tiah ka naa.

14 On reče: “To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.”

To pongah anih mah, Hae hnik loe long pum ukkung Angraeng taengah kangdoe, situi nok ih kami hnik ni, tiah ang naa.