Pjesma nad Pjesmama 7
1 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
How beautiful are thy feet in sandals, O prince’s daughter! Thy rounded thighs are like jewels, The work of the hands of a skilful workman.
2 Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.
Thy body is [like] a round goblet, [Wherein] no mingled wine is wanting: Thy waist is [like] a heap of wheat Set about with lilies.
3 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
Thy two breasts are like two fawns That are twins of a roe.
4 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
Thy neck is like the tower of ivory; Thine eyes [as] the pools in Heshbon, By the gate of Bath-rabbim; Thy nose is like the tower of Lebanon Which looketh toward Damascus.
5 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
Thy head upon thee is like Carmel, And the hair of thy head like purple; The king is held captive in the tresses [thereof].
6 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!
How fair and how pleasant art thou, O love, for delights!
7 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
This thy stature is like to a palm-tree, And thy breasts to its clusters.
8 Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
I said, I will climb up into the palm-tree, I will take hold of the branches thereof: Let thy breasts be as clusters of the vine, And the smell of thy breath like apples,
9 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.
And thy mouth like the best wine, That goeth down smoothly for my beloved, Gliding through the lips of those that are asleep.
10 Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
I am my beloved’s; And his desire is toward me.
11 Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
Come, my beloved, let us go forth into the field; Let us lodge in the villages.
12 Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
Let us get up early to the vineyards; Let us see whether the vine hath budded, [And] its blossom is open, [And] the pomegranates are in flower: There will I give thee my love.
13 Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!
The mandrakes give forth fragrance; And at our doors are all manner of precious fruits, new and old, Which I have laid up for thee, O my beloved.
