Rimljanima 10

1 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

Britheren, the wille of myn herte and mi biseching is maad to God for hem in to helthe.

2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

But Y bere witnessyng to hem, that thei han loue of God, but not aftir kunnyng.

3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

For thei vnknowynge Goddis riytwisnesse, and sekynge to make stidefast her owne riytfulnesse, ben not suget to the riytwisnesse of God.

4 Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

For the ende of the lawe is Crist, to riytwisnesse to ech man that bileueth.

5 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.

For Moises wroot, For the man that schal do riytwisnesse that is of the lawe, schal lyue in it.

6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?

But the riytwisnesse that is of bileue, seith thus, Seie thou not in thin herte, Who schal stie in to heuene? that is to seie, to lede doun Crist;

7 Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? (Abyssos g12)

or who schal go doun in to helle? that is, to ayenclepe Crist fro deth. (Abyssos g12)

8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.

But what seith the scripture? The word is nyy in thi mouth, and in thin herte; this is the word of bileue, which we prechen.

9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

That if thou knoulechist in thi mouth the Lord Jhesu Crist, and bileuest in thin herte, that God reiside hym fro deth, thou schalt be saaf.

10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

For bi herte me bileueth to riytwisnesse, but bi mouth knowleching is maad to helthe.

11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

For whi the scripture seith, Ech that bileueth in hym, schal not be confoundid.

12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

And ther is no distinccioun of Jew and of Greke; for the same Lord of alle is riche in alle, that inwardli clepen hym.

13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

For ech man `who euere schal inwardli clepe the name of the Lord, schal be saaf.

14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?

Hou thanne schulen thei inwardli clepe hym, in to whom thei han not bileued? or hou schulen thei bileue to hym, whom thei han not herd? Hou schulen thei here, with outen a prechour?

15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

and hou schulen thei preche, but thei be sent? As it is writun, Hou faire ben the feet of hem that prechen pees, of hem that prechen good thingis.

16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

But not alle men obeien to the gospel. For Ysaie seith, Lord, who bileuede to oure heryng?

17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

Therfor feith is of heryng, but heryng bi the word of Crist.

18 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.

But Y seie, Whether thei herden not? Yhis, sothely the word of hem wente out in to al the erthe, and her wordis in to the endis of the world.

19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.

But Y seie, Whether Israel knewe not? First Moyses seith, Y schal lede you to enuye, that ye ben no folc; that ye ben an vnwise folc, Y schal sende you in to wraththe.

20 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

And Ysaie is bold, and seith, Y am foundun of men that seken me not; opynli Y apperide to hem, that axiden not me.

21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.

But to Israel he seith, Al dai Y streiyte out myn hondis to a puple that bileuede not, but ayen seide me.