Psalmi 89
1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima.
2 Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši:
3 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
“Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu:
4 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena.
5 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh.
6 TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?
7 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.
8 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.
9 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.
10 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.
11 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.
12 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.
13 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.
14 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.
15 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;
16 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.
17 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.
18 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.
19 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.
20 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.
21 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.
22 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.
23 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.
24 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.
25 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.
26 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.
27 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.
28 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.
29 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.
30 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;
31 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,
32 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;
33 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;
34 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.
35 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?
36 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;
37 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”
38 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;
39 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.
40 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
41 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.
42 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.
43 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;
44 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;
45 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.
46 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj?
47 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove?
Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? (Sheol h7585)
49 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom.
50 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda,
51 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega.
52 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.
