Psalmi 88
1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Canticum Psalmi, Filiis Core, in finem, pro Maheleth ad respondendum, intellectus Eman Ezrahitæ. Domine Deus salutis meæ: in die clamavi, et nocte coram te.
2 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Intret in conspectu tuo oratio mea: inclina aurem tuam ad precem meam:
Quia repleta est malis anima mea: et vita mea inferno appropinquavit. (Sheol h7585)
4 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Æstimatus sum cum descendentibus in lacum: factus sum sicut homo sine adiutorio,
5 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
inter mortuos liber, Sicut vulnerati dormientes in sepulchris, quorum non es memor amplius: et ipsi de manu tua repulsi sunt.
6 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Posuerunt me in lacu inferiori: in tenebrosis, et in umbra mortis.
7 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
Super me confirmatus est furor tuus: et omnes fluctus tuos induxisti super me.
8 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
Longe fecisti notos meos a me: posuerunt me abominationem sibi. Traditus sum, et non egrediebar:
9 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
oculi mei languerunt præ inopia. Clamavi ad te Domine tota die: expandi ad te manus meas.
10 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Numquid mortuis facies mirabilia: aut medici suscitabunt, et confitebuntur tibi?
11 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Numquid narrabit aliquis in sepulchro misericordiam tuam, et veritatem tuam in perditione?
12 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Numquid cognoscentur in tenebris mirabilia tua: et iustitia tua in terra oblivionis?
13 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Et ego ad te, Domine, clamavi, et mane oratio mea præveniet te.
14 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Ut quid Domine repellis orationem meam: avertis faciem tuam a me?
15 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
Pauper sum ego, et in laboribus a iuventute mea: exaltatus autem, humiliatus sum et conturbatus.
16 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
In me transierunt iræ tuæ: et terrores tui conturbaverunt me.
17 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
Circumdederunt me sicut aqua tota die: circumdederunt me simul.
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
Elongasti a me amicum, et proximum: et notos meos a miseria.
