< Psalmi 88 >

1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Canto. Salmo dei figliuoli di Kore. Per il Capo de’ musici. Da cantarsi mestamente. Cantico di Heman, l’Ezrahita. O Eterno, Dio della mia salvezza, io grido giorno e notte nel tuo cospetto.
2 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Venga la mia preghiera dinanzi a te, inclina il tuo orecchio al mio grido;
3 Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol h7585)
poiché l’anima mia è sazia di mali, e la mia vita è giunta presso al soggiorno dei morti. (Sheol h7585)
4 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Io son contato fra quelli che scendon nella fossa; son come un uomo che non ha più forza.
5 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
Prostrato sto fra i morti, come gli uccisi che giaccion nella tomba, de’ quali tu non ti ricordi più, e che son fuor della portata della tua mano.
6 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Tu m’hai posto nella fossa più profonda, in luoghi tenebrosi, negli abissi.
7 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
L’ira tua pesa su me, e tu m’hai abbattuto con tutti i tuoi flutti. (Sela)
8 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
Tu hai allontanato da me i miei conoscenti, m’hai reso un’abominazione per loro. Io son rinchiuso e non posso uscire.
9 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
L’occhio mio si consuma per l’afflizione; io t’invoco ogni giorno, o Eterno, stendo verso te le mie mani.
10 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Opererai tu qualche miracolo per i morti? I trapassati risorgeranno essi a celebrarti? (Sela)
11 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
La tua benignità sarà ella narrata nel sepolcro, o la tua fedeltà nel luogo della distruzione?
12 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Le tue maraviglie saranno esse note nelle tenebre, e la tua giustizia nella terra dell’oblìo?
13 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Ma, quant’è a me, o Eterno, io grido a te, e la mattina la mia preghiera ti viene incontro.
14 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Perché, o Eterno, rigetti tu l’anima mia? Perché nascondi il tuo volto da me?
15 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
Io sono afflitto, e morente fin da giovane; io porto il peso dei tuoi terrori e sono smarrito.
16 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
I tuoi furori mi son passati addosso; i tuoi terrori m’annientano,
17 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
mi circondano come acque ogni giorno, mi attornian tutti assieme.
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
Hai allontanato da me amici e compagni; i miei conoscenti sono le tenebre.

< Psalmi 88 >