Psalmi 74

1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje?

2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio.

3 Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji.

4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja.

5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta.

6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama.

7 Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega.

8 Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”

Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji.

9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati.

10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu?

11 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih.

12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!

13 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.

14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.

15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu.

16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce.

17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio.

18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje.

19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda.

20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja.

21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje.

22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan!

23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!