Psalmi 73

1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!

Psalmus Asaph. Quam bonus Israel Deus his, qui recto sunt corde!

2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,

Mei autem pene moti sunt pedes: pene effusi sunt gressus mei.

3 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.

Quia zelavi super iniquos, pacem peccatorum videns.

4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

Quia non est respectus morti eorum: et firmamentum in plaga eorum.

5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

In labore hominum non sunt, et cum hominibus non flagellabuntur:

6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.

Ideo tenuit eos superbia, operti sunt iniquitate et impietate sua.

7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

Prodiit quasi ex adipe iniquitas eorum: transierunt in affectum cordis.

8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

Cogitaverunt, et locuti sunt nequitiam: iniquitatem in excelso locuti sunt.

9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.

Posuerunt in cælum os suum: et lingua eorum transivit in terra.

10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode

Ideo convertetur populus meus hic: et dies pleni invenientur in eis.

11 pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?”

Et dixerunt: Quomodo scit Deus, et si est scientia in excelso?

12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

Ecce ipsi peccatores, et abundantes in sæculo, obtinuerunt divitias.

13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke

Et dixi: Ergo sine causa iustificavi cor meum, et lavi inter innocentes manus meas:

14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

Et fui flagellatus tota die, et castigatio mea in matutinis.

15 Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih.

Si dicebam: Narrabo sic: ecce nationem filiorum tuorum reprobavi.

16 Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim

Existimabam ut cognoscerem hoc, labor est ante me:

17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.

Donec intrem in Sanctuarium Dei: et intelligam in novissimis eorum.

18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.

Verumtamen propter dolos posuisti eis: deiecisti eos dum allevarentur.

19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

Quomodo facti sunt in desolationem, subito defecerunt: perierunt propter iniquitatem suam.

20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

Velut somnium surgentium Domine, in civitate tua imaginem ipsorum ad nihilum rediges.

21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,

Quia inflammatum est cor meum, et renes mei commutati sunt:

22 bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.

et ego ad nihilum redactus sum, et nescivi.

23 Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

Ut iumentum factus sum apud te: et ego semper tecum.

24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.

Tenuisti manum dexteram meam: et in voluntate tua deduxisti me, et cum gloria suscepisti me.

25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

Quid enim mihi est in cælo? et a te quid volui super terram?

26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

Defecit caro mea et cor meum: Deus cordis mei, et pars mea Deus in æternum.

27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

Quia ecce, qui elongant se a te, peribunt: perdidisti omnes, qui fornicantur abs te.

28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.

Mihi autem adhærere Deo bonum est: ponere in Domino Deo spem meam: ut annunciem omnes prædicationes tuas, in portis filiæ Sion.