Psalmi 69
1 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”. Davidov. Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
Psalmus David, in finem, pro iis, qui commutabuntur. Salvum me fac Deus: quoniam intraverunt aquae usque ad animam meam.
2 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
Infixus sum in limo profundi: et non est substantia. Veni in altitudinem maris: et tempestas demersit me.
3 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
Laboravi clamans, raucae factae sunt fauces meae: defecerunt oculi mei, dum spero in Deum meum.
4 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
Multiplicati sunt super capillos capitis mei, qui oderunt me gratis. Confortati sunt qui persecuti sunt me inimici mei iniuste: quae non rapui, tunc exolvebam.
5 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
Deus tu scis insipientiam meam: et delicta mea a te non sunt abscondita.
6 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
Non erubescant in me qui expectant te Domine, Domine virtutum. Non confundantur super me qui quaerunt te, Deus Israel.
7 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
Quoniam propter te sustinui opprobrium: operuit confusio faciem meam.
8 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
Extraneus factus sum fratribus meis, et peregrinus filiis matris meae.
9 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Quoniam zelus domus tuae comedit me: et opprobria exprobrantium tibi, ceciderunt super me.
10 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
Et operui in ieiunio animam meam: et factum est in opprobrium mihi.
11 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
Et posui vestimentum meum cilicium: et factus sum illis in parabolam.
12 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
Adversum me loquebantur qui sedebant in porta: et in me psallebant qui bibebant vinum.
13 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
Ego vero orationem meam ad te Domine: tempus beneplaciti Deus. In multitudine misericordiae tuae exaudi me, in veritate salutis tuae:
14 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
Eripe me de luto, ut non infigar: libera me ab iis, qui oderunt me, et de profundis aquarum.
15 Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Non me demergat tempestas aquae, neque absorbeat me profundum: neque urgeat super me puteus os suum.
16 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
Exaudi me Domine, quoniam benigna est misericordia tua: secundum multitudinem miserationum tuarum respice in me.
17 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
Et ne avertas faciem tuam a puero tuo: quoniam tribulor, velociter exaudi me.
18 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
Intende animae meae, et libera eam: propter inimicos meos eripe me.
19 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
Tu scis improperium meum, et confusionem meam, et reverentiam meam.
20 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
In conspectu tuo sunt omnes qui tribulant me, improperium expectavit cor meum et miseriam. Et sustinui qui simul contristaretur, et non fuit: et qui consolaretur, et non inveni.
21 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
Et dederunt in escam meam fel: et in siti mea potaverunt me aceto.
22 Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
Fiat mensa eorum coram ipsis in laqueum, et in retributiones, et in scandalum.
23 Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
Obscurentur oculi eorum ne videant: et dorsum eorum semper incurva.
24 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
Effunde super eos iram tuam: et furor irae tuae comprehendat eos.
25 Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
Fiat habitatio eorum deserta: et in tabernaculis eorum non sit qui inhabitet.
26 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
Quoniam quem tu percussisti, persecuti sunt: et super dolorem vulnerum meorum addiderunt.
27 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
Appone iniquitatem super iniquitatem eorum: et non intrent in iustitiam tuam.
28 Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
Deleantur de Libro viventium: et cum iustis non scribantur.
29 A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Ego sum pauper et dolens: salus tua Deus suscepit me.
30 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
Laudabo nomen Dei cum cantico: et magnificabo eum in laude:
31 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
Et placebit Deo super vitulum novellum: cornua producentem et ungulas.
32 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Videant pauperes et laetentur: quaerite Deum, et vivet anima vestra:
33 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
Quoniam exaudivit pauperes Dominus: et vinctos suos non despexit.
34 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
Laudent illum caeli et terra, mare, et omnia reptilia in eis.
35 Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu.
Quoniam Deus salvam faciet Sion: et aedificabuntur civitates Iuda. Et inhabitabunt ibi, et hereditate acquirent eam.
36 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Et semen servorum eius possidebit eam, et qui diligunt nomen eius, habitabunt in ea.
