< Psalmi 68 >

1 Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Al la ĥorestro. De David. Psalmo-kanto. Leviĝu Dio, disĵetiĝu Liaj malamikoj, Kaj forkuru Liaj malamantoj for de Li.
2 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
Kiel dispeliĝas fumo, tiel Vi ilin dispelu; Kiel vakso fandiĝas de fajro, tiel pereu la malvirtuloj antaŭ Dio.
3 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
Sed la virtuloj ĝojos, gajos antaŭ Dio, Kaj triumfos ĝojege.
4 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
Kantu al Dio, muziku al Lia nomo, Gloru la veturantan sur la nuboj; Lia nomo estas JAH; ĝoju antaŭ Li.
5 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
Patro de la orfoj kaj juĝanto de la vidvinoj Estas Dio en Sia sankta loĝejo.
6 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Dio donas domon al soluloj, Elirigas malliberulojn en liberecon; Nur la ribeluloj restas en dezerto.
7 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
Ho Dio, kiam Vi iris antaŭ Via popolo, Kiam Vi paŝis en la dezerto, (Sela)
8 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
La tero tremis kaj la ĉielo fandiĝis de la vizaĝo de Dio, Tiu Sinaj tremis de la vizaĝo de Dio, Dio de Izrael.
9 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Bonfaran pluvon Vi verŝis, ho Dio, sur Vian heredon, Kaj kiam ĝi perdis la fortojn, Vi ĝin vigligis.
10 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
Via gento ekloĝis tie; Vi pretigis per Via boneco ĉion por la malriĉulo, ho Dio.
11 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
Mia Sinjoro elparolas vorton; Kaj grandega estas la nombro de la anoncantinoj.
12 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
Reĝoj de armeoj forkuras, forkuras; Kaj la hejmesidantino dividas akiron.
13 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
Kiam vi kuŝas inter brutejoj, La flugiloj de kolombo estas kovritaj de arĝento, Kaj ĝiaj plumoj de brilanta oro.
14 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Kiam la Plejpotenculo dismetis reĝojn sur la tero, Ĝi brilis kiel neĝo sur Calmon.
15 Božanska je gora gora bašanska vrletna.
Monto de Dio estas la monto Baŝana, Monto multepinta estas la monto Baŝana.
16 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
Kial vi, montoj multepintaj, envie rigardas la monton, Kiun Dio elektis, por sidi sur ĝi, Kaj sur kiu la Eternulo loĝos eterne?
17 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
Da veturiloj de Dio ekzistas multaj miloj da miloj; Inter ili estas mia Sinjoro sur la sankta Sinaj.
18 Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Vi supreniris alten, alkondukis kaptitojn, Prenis donacojn de homoj, Kaj eĉ ribeluloj povas loĝi ĉe la Eternulo, la Dio.
19 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Glorata estu mia Sinjoro, ĉiutage Li zorgas pri ni; Dio estas nia savo. (Sela)
20 Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
Dio estas por ni Dio de savo, Kaj la Eternulo, mia Sinjoro, savas de la morto.
21 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Jes, Dio frakasas la kapon de Siaj malamikoj, La multeharan kranion de tiuj, kiuj obstinas en siaj pekoj.
22 Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,
Mia Sinjoro diris: El Baŝan Mi alkondukos, Mi alkondukos el la profundeco de la maro;
23 da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
Por ke vi trempu vian piedon en sango, Kaj la lango de viaj hundoj ĝuu de viaj malamikoj.
24 Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
Oni vidis Vian iron, ho Dio, La iron de mia Dio, mia Reĝo, en la sanktejo.
25 sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima.
Antaŭe iris kantistoj, poste kordinstrumentistoj, En la mezo de knabinoj tamburinistinoj.
26 “U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!”
En la kunvenoj gloru Dion, mian Sinjoron, Vi, devenantoj de Izrael.
27 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Tie estas Benjamen, la plej juna, ilia reganto; La princoj de Jehuda kaj iliaj amasoj; La princoj de Zebulun kaj de Naftali.
28 Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas
Via Dio destinis vian forton. Fortikigu, ho Dio, tion, kion Vi faris por ni.
29 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!
Pro Via templo en Jerusalem La reĝoj alportos al Vi donacojn.
30 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!
Kvietigu la beston en la kanoj, La aron da bovoj kun la bovidoj, Popoloj, kiuj humiliĝas pro pecoj da arĝento. Li dispelas la popolojn, kiuj deziras batalojn.
31 Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu!
Venos eminentuloj el Egiptujo; Etiopujo rapidos, por etendi siajn manojn al Dio.
32 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
Regnoj de la tero, kantu al Dio, Muziku al mia Sinjoro, (Sela)
33 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
Kiu regas en la ĉielo de la eternaj ĉieloj. Jen Li tondras per Sia voĉo, forta voĉo.
34 “Priznajte silu Božju!” Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima (sila) njegova!
Gloru la forton de Dio! Super Izrael estas Lia majesto, Kaj Lia potenco estas en la nuboj.
35 Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
Timinda Vi estas, ho Dio, en Via sanktejo. Li estas la Dio de Izrael, Li donas forton kaj potencon al la popolo. Glorata estu Dio.

< Psalmi 68 >