Psalmi 59
1 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!
In finem, Ne disperdas, David in tituli inscriptionem, quando misit Saul, et custodivit domum eius, ut eum interficeret. Eripe me de inimicis meis Deus meus: et ab insurgentibus in me libera me.
2 Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!
Eripe me de operantibus iniquitatem: et de viris sanguinum salva me.
3 Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
Quia ecce ceperunt animam meam: irruerunt in me fortes.
4 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
Neque iniquitas mea, neque peccatum meum Domine: sine iniquitate cucurri, et direxi.
5 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
Exurge in occursum meum, et vide: et tu Domine Deus virtutum, Deus Israel, Intende ad visitandas omnes gentes: non miserearis omnibus, qui operantur iniquitatem.
6 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
Convertentur ad vesperam: et famem patientur ut canes, et circuibunt civitatem.
7 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tko nas čuje?”
Ecce loquentur in ore suo, et gladius in labiis eorum: quoniam quis audivit?
8 No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.
Et tu Domine deridebis eos: ad nihilum deduces omnes gentes.
9 Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
Fortitudinem meam ad te custodiam, quia Deus susceptor meus es:
10 Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!
Deus meus misericordia eius præveniet me.
11 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.
Deus ostendet mihi super inimicos meos, ne occidas eos: nequando obliviscantur populi mei. Disperge illos in virtute tua: et depone eos protector meus Domine:
12 Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
Delictum oris eorum, sermonem labiorum ipsorum: et comprehendantur in superbia sua. Et de execratione et mendacio annuntiabuntur
13 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
in consummatione: in ira consummationis, et non erunt. Et scient quia Deus dominabitur Iacob: et finium terræ.
14 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
Convertentur ad vesperam, et famem patientur ut canes: et circuibunt civitatem.
15 Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.
Ipsi dispergentur ad manducandum: si vero non fuerint saturati, et murmurabunt.
16 A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.
Ego autem cantabo fortitudinem tuam: et exultabo mane misericordiam tuam. Quia factus es susceptor meus, et refugium meum, in die tribulationis meæ.
17 Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
Adiutor meus tibi psallam, quia Deus susceptor meus es: Deus meus misericordia mea.
