Psalmi 51

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

In finem, Psalmus David, Cum venit ad eum Nathan Propheta, quando intravit ad Bethsabee. Miserere mei Deus, secundum magnam misericordiam tuam. Et secundum multitudinem miserationum tuarum, dele iniquitatem meam.

2 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!

Amplius lava me ab iniquitate mea: et a peccato meo munda me.

3 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

Quoniam iniquitatem meam ego cognosco: et peccatum meum contra me est semper.

4 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.

Tibi soli peccavi, et malum coram te feci: ut iustificeris in sermonibus tuis, et vincas cum iudicaris.

5 Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.

Ecce enim in iniquitatibus conceptus sum: et in peccatis concepit me mater mea.

6 Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.

Ecce enim veritatem dilexisti: incerta, et occulta sapientiæ tuæ manifestasti mihi.

7 Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Asperges me hyssopo, et mundabor: lavabis me, et super nivem dealbabor.

8 Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!

Auditui meo dabis gaudium et lætitiam: et exultabunt ossa humiliata.

9 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!

Averte faciem tuam a peccatis meis: et omnes iniquitates meas dele.

10 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

Cor mundum crea in me Deus: et spiritum rectum innova in visceribus meis.

11 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Ne proiicias me a facie tua: et Spiritum Sanctum tuum ne auferas a me.

12 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!

Redde mihi lætitiam salutaris tui: et spiritu principali confirma me.

13 Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.

Docebo iniquos vias tuas: et impii ad te convertentur.

14 Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Libera me de sanguinibus Deus, Deus salutis meæ: et exultabit lingua mea iustitiam tuam.

15 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Domine, labia mea aperies: et os meum annunciabit laudem tuam.

16 Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Quoniam si voluisses sacrificium, dedissem utique: holocaustis non delectaberis.

17 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Sacrificium Deo spiritus contribulatus: cor contritum, et humiliatum Deus non despicies.

18 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Benigne fac Domine in bona voluntate tua Sion: ut ædificentur muri Ierusalem.

19 Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Tunc acceptabis sacrificium iustitiæ, oblationes, et holocausta: tunc imponent super altare tuum vitulos.