Psalmi 50

1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.

Psalmus Asaph. Deus deorum Dominus locutus est: et vocavit terram, A solis ortu usque ad occasum:

2 Sa Siona predivnog Bog zablista:

ex Sion species decoris eius.

3 Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja.

Deus manifeste veniet: Deus noster et non silebit. Ignis in conspectu eius exardescet: et in circuitu eius tempestas valida.

4 On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:

Advocabit cælum desursum: et terram discernere populum suum.

5 “Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!”

Congregate illi sanctos eius: qui ordinant testamentum eius super sacrificia.

6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!

Et annunciabunt cæli iustitiam eius: quoniam Deus iudex est.

7 “Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj!

Audi populus meus, et loquar: Israel, et testificabor tibi: Deus, Deus tuus ego sum.

8 Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom.

Non in sacrificiis tuis arguam te: holocausta autem tua in conspectu meo sunt semper.

9 Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:

Non accipiam de domo tua vitulos: neque de gregibus tuis hircos.

10 tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim.

Quoniam meæ sunt omnes feræ silvarum, iumenta in montibus et boves.

11 Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.

Cognovi omnia volatilia cæli: et pulchritudo agri mecum est.

12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

Si esuriero, non dicam tibi: meus est enim orbis terræ, et plenitudo eius.

13 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?

Numquid manducabo carnes taurorum? aut sanguinem hircorum potabo?

14 Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje!

Immola Deo sacrificium laudis: et redde Altissimo vota tua.

15 I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.”

Et invoca me in die tribulationis: eruam te, et honorificabis me.

16 A grešniku Bog progovara: “Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj?

Peccatori autem dixit Deus: Quare tu enarras iustitias meas, et assumis testamentum meum per os tuum?

17 Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš?

Tu vero odisti disciplinam: et proiecisti sermones meos retrorsum:

18 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.

Si videbas furem, currebas cum eo: et cum adulteris portionem tuam ponebas.

19 Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.

Os tuum abundavit malitia: et lingua tua concinnabat dolos.

20 U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.

Sedens adversus fratrem tuum loquebaris, et adversus filium matris tuæ ponebas scandalum:

21 Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.”

hæc fecisti, et tacui. Existimasti inique quod ero tui similis: arguam te, et statuam contra faciem tuam.

22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.

Intelligite hæc qui obliviscimini Deum: nequando rapiat, et non sit qui eripiat.

23 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje.

Sacrificium laudis honorificabit me: et illic iter, quo ostendam illi salutare Dei.