Psalmi 44
1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.
In finem, Filiis Core ad intellectum.
2 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.
Deus auribus nostris audivimus: patres nostri annunciaverunt nobis. Opus, quod operatus es in diebus eorum: et in diebus antiquis.
3 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
Manus tua gentes disperdidit, et plantasti eos: afflixisti populos, et expulisti eos:
4 Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.
Nec enim in gladio suo possederunt terram, et brachium eorum non salvavit eos: Sed dextera tua, et brachium tuum, et illuminatio vultus tui: quoniam complacuisti in eis.
5 Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.
Tu es ipse rex meus et Deus meus: qui mandas salutes Iacob.
6 U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.
In te inimicos nostros ventilabimus cornu, et in nomine tuo spernemus insurgentes in nobis.
7 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.
Non enim in arcu meo sperabo: et gladius meus non salvabit me.
8 Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.
Salvasti enim nos de affligentibus nos: et odientes nos confudisti.
9 A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
In Deo laudabimur tota die: et in nomine tuo confitebimur in sæculum.
10 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Nunc autem repulisti et confudisti nos: et non egredieris Deus in virtutibus nostris.
11 Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.
Avertisti nos retrorsum post inimicos nostros: et qui oderunt nos, diripiebant sibi.
12 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.
Dedisti nos tamquam oves escarum: et in Gentibus dispersisti nos.
13 Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Vendidisti populum tuum sine pretio: et non fuit multitudo in commutationibus eorum.
14 Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.
Posuisti nos opprobrium vicinis nostris, subsannationem et derisum his, qui sunt in circuitu nostro.
15 Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva
Posuisti nos in similitudinem Gentibus: commotionem capitis in populis.
16 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.
Tota die verecundia mea contra me est, et confusio faciei meæ cooperuit me,
17 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,
a voce exprobrantis, et obloquentis: a facie inimici, et persequentis.
18 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
Hæc omnia venerunt super nos, nec obliti sumus te: et inique non egimus in testamento tuo.
19 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.
Et non recessit retro cor nostrum: et declinasti semitas nostras a via tua:
20 Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:
Quoniam humiliasti nos in loco afflictionis, et cooperuit nos umbra mortis.
21 zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!
Si obliti sumus nomen Dei nostri, et si expandimus manus nostras ad deum alienum:
22 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.
Nonne Deus requiret ista? ipse enim novit abscondita cordis. Quoniam propter te mortificamur tota die: æstimati sumus sicut oves occisionis.
23 Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Exurge, quare obdormis Domine? exurge, et ne repellas in finem.
24 Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Quare faciem tuam avertis, oblivisceris inopiæ nostræ et tribulationis nostræ?
25 Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Quoniam humiliata est in pulvere anima nostra: conglutinatus est in terra venter noster.
26 Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!
Exurge Domine, adiuva nos: et redime nos propter nomen tuum.
