Psalmi 38

1 Psalam. Davidov. Za spomen. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Psalmus David, in rememorationem de Sabbato. Domine ne in furore tuo arguas me, neque in ira tua corripias me.

2 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:

Quoniam sagittæ tuæ infixæ sunt mihi: et confirmasti super me manum tuam.

3 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Non est sanitas in carne mea a facie iræ tuæ: non est pax ossibus meis a facie peccatorum meorum.

4 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.

Quoniam iniquitates meæ supergressæ sunt caput meum: et sicut onus grave gravatæ sunt super me.

5 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.

Putruerunt et corruptæ sunt cicatrices meæ, a facie insipientiæ meæ.

6 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.

Miser factus sum, et curvatus sum usque in finem: tota die contristatus ingrediebar.

7 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.

Quoniam lumbi mei impleti sunt illusionibus: et non est sanitas in carne mea.

8 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.

Afflictus sum, et humiliatus sum nimis: rugiebam a gemitu cordis mei.

9 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.

Domine, ante te omne desiderium meum: et gemitus meus a te non est absconditus.

10 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.

Cor meum conturbatum est: dereliquit me virtus mea, et lumen oculorum meorum: et ipsum non est mecum.

11 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.

Amici mei et proximi mei adversum me appropinquaverunt, et steterunt. Et qui iuxta me erant, de longe steterunt: et vim faciebant qui quærebant animam meam.

12 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.

Et qui inquirebant mala mihi, locuti sunt vanitates: et dolos tota die meditabantur.

13 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.

Ego autem tamquam surdus non audiebam: et sicut mutus non aperiens os suum.

14 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.

Et factus sum sicut homo non audiens: et non habens in ore suo redargutiones.

15 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!

Quoniam in te Domine speravi: tu exaudies me Domine Deus meus.

16 Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!”

Quia dixi: Nequando supergaudeant mihi inimici mei: et dum commoventur pedes mei, super me magna locuti sunt.

17 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.

Quoniam ego in flagella paratus sum: et dolor meus in conspectu meo semper.

18 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

Quoniam iniquitatem meam annuntiabo: et cogitabo pro peccato meo.

19 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.

Inimici autem mei vivunt, et confirmati sunt super me: et multiplicati sunt qui oderunt me inique.

20 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.

Qui retribuunt mala pro bonis, detrahebant mihi: quoniam sequebar bonitatem.

21 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Ne derelinquas me Domine Deus meus: ne discesseris a me.

22 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!

Intende in adiutorium meum, Domine Deus salutis meæ.