Psalmi 35

1 Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju!

Ipsi David. Iudica Domine nocentes me, expugna impugnantes me.

2 Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!

Apprehende arma et scutum: et exurge in adiutorium mihi.

3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.”

Effunde frameam, et conclude adversus eos, qui persequuntur me: dic animæ meæ: Salus tua ego sum.

4 Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!

Confundantur et revereantur, quærentes animam meam. Avertantur retrorsum, et confundantur cogitantes mihi mala.

5 Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!

Fiant tamquam pulvis ante faciem venti: et angelus Domini coarctans eos.

6 Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!

Fiat via illorum tenebræ et lubricum: et angelus Domini persequens eos.

7 Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.

Quoniam gratis absconderunt mihi interitum laquei sui: supervacue exprobraverunt animam meam.

8 Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše!

Veniat illi laqueus, quem ignorat: et captio, quam abscondit, apprehendat eum: et in laqueum cadat in ipsum.

9 A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.

Anima autem mea exultabit in Domino: et delectabitur super salutari suo.

10 Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?

Omnia ossa mea dicent: Domine, quis similis tibi? Eripiens inopem de manu fortiorum eius: egenum et pauperem a diripientibus eum.

11 Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.

Surgentes testes iniqui, quæ ignorabam interrogabant me.

12 Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.

Retribuebant mihi mala pro bonis: sterilitatem animæ meæ.

13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.

Ego autem cum mihi molesti essent, induebar cilicio. Humiliabam in ieiunio animam meam: et oratio mea in sinu meo convertetur.

14 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.

Quasi proximum, et quasi fratrem nostrum, sic complacebam: quasi lugens et contristatus sic humiliabar.

15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.

Et adversum me lætati sunt, et convenerunt: congregata sunt super me flagella, et ignoravi.

16 Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.

Dissipati sunt, nec compuncti, tentaverunt me, subsannaverunt me subsannatione: frenduerunt super me dentibus suis.

17 O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!

Domine quando respicies? restitue animam meam a malignitate eorum, a leonibus unicam meam.

18 Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim.

Confitebor tibi in Ecclesia magna, in populo gravi laudabo te.

19 Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!

Non supergaudeant mihi qui adversantur mihi inique: qui oderunt me gratis et annuunt oculis.

20 Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.

Quoniam mihi quidem pacifice loquebantur: et in iracundia terræ loquentes, dolos cogitabant.

21 Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo očima svojim!”

Et dilataverunt super me os suum: dixerunt: Euge, euge, viderunt oculi nostri.

22 Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!

Vidisti Domine, ne sileas: Domine ne discedas a me.

23 Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!

Exurge et intende iudicio meo: Deus meus, et Dominus meus in causam meam.

24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!

Iudica me secundum iustitiam tuam Domine Deus meus, et non supergaudeant mihi.

25 Nek' ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” Nek' ne reknu: “Progutali smo ga!”

Non dicant in cordibus suis: Euge, euge, animæ nostræ: nec dicant: Devoravimus eum.

26 Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!

Erubescant et revereantur simul, qui gratulantur malis meis. Induantur confusione et reverentia qui magna loquuntur super me.

27 Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: “Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!”

Exultent et lætentur qui volunt iustitiam meam: et dicant semper: Magnificetur Dominus, qui volunt pacem servi eius.

28 A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.

Et lingua mea meditabitur iustitiam tuam, tota die laudem tuam.