< Psalmi 2 >

1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
Porque se amotinam as gentes, e os povos imaginam a vaidade?
2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
Os reis da terra se levantam, e os príncipes consultam juntamente contra o Senhor e contra o seu ungido, dizendo:
3 “Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
Rompamos as suas ataduras, e sacudamos de nós as suas cordas.
4 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
Aquele que habita nos céus se rirá: o Senhor zombará deles.
5 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
Então lhes falará na sua ira, e no seu furor os turbará.
6 “TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
Eu porém ungi o meu Rei sobre o meu santo monte de Sião.
7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.
Recitarei o decreto: o Senhor me disse: Tu és meu Filho, eu hoje te gerei.
8 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
Pede-me, e eu te darei as nações por herança, e os fins da terra por tua possessão.
9 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”
Tu os esmigalharás com uma vara de ferro; tu os despedaçarás como a um vaso de oleiro.
10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
Agora pois, ó reis, sede prudentes; deixai-vos instruir, juízes da terra.
11 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
Servi ao Senhor com temor, e alegrai-vos com tremor.
12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!
Beijai ao Filho, para que se não ire, e pereçais no caminho, quando em breve se acender a sua ira: bem-aventurados todos aqueles que nele confiam.

< Psalmi 2 >