Psalmi 109
1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
In finem, Psalmus David.
2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
Deus laudem meam ne tacueris: quia os peccatoris, et os dolosi super me apertum est.
3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
Locuti sunt adversum me lingua dolosa, et sermonibus odii circumdederunt me: et expugnaverunt me gratis.
4 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
Pro eo ut me diligerent, detrahebant mihi: ego autem orabam.
5 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
Et posuerunt adversum me mala pro bonis: et odium pro dilectione mea.
6 “Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
Constitue super eum peccatorem: et diabolus stet a dextris eius.
7 Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
Cum iudicatur, exeat condemnatus: et oratio eius fiat in peccatum.
8 Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
Fiant dies eius pauci: et episcopatum eius accipiat alter.
9 Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
Fiant filii eius orphani: et uxor eius vidua.
10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
Nutantes transferantur filii eius, et mendicent: et eiiciantur de habitationibus suis.
11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
Scrutetur fœnerator omnem substantiam eius: et diripiant alieni labores eius.
12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
Non sit illi adiutor: nec sit qui misereatur pupillis eius.
13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
Fiant nati eius in interitum: in generatione una deleatur nomen eius.
14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
In memoriam redeat iniquitas patrum eius in conspectu Domini: et peccatum matris eius non deleatur.
15 nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!”
Fiant contra Dominum semper, et dispereat de terra memoria eorum:
16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
pro eo quod non est recordatus facere misericordiam.
17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
Et persecutus est hominem inopem, et mendicum, et compunctum corde mortificare.
18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
Et dilexit maledictionem, et veniet ei: et noluit benedictionem, et elongabitur ab eo. Et induit maledictionem sicut vestimentum, et intravit sicut aqua in interiora eius, et sicut oleum in ossibus eius.
19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
Fiat ei sicut vestimentum, quo operitur: et sicut zona, qua semper præcingitur.
20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
Hoc opus eorum, qui detrahunt mihi apud Dominum: et qui loquuntur mala adversus animam meam.
21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
Et tu Domine, Domine, fac mecum propter nomen tuum: quia suavis est misericordia tua.
22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
Libera me quia egenus, et pauper ego sum: et cor meum conturbatum est intra me.
23 K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
Sicut umbra cum declinat, ablatus sum: et excussus sum sicut locustæ.
24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
Genua mea infirmata sunt a ieiunio: et caro mea immutata est propter oleum.
25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
Et ego factus sum opprobrium illis: viderunt me, et moverunt capita sua.
26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
Adiuva me Domine Deus meus: salvum me fac secundum misericordiam tuam.
27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
Et sciant quia manus tua hæc: et tu Domine fecisti eam.
28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
Maledicent illi, et tu benedices: qui insurgunt in me, confundantur: servus autem tuus lætabitur.
29 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
Induantur qui detrahunt mihi, pudore: et operiantur sicut diploide confusione sua.
30 Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
Confitebor Domino nimis in ore meo: et in medio multorum laudabo eum.
31 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
Quia astitit a dextris pauperis, ut salvam faceret a persequentibus animam meam.
