Psalmi 106

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.

2 Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?

3 Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!

Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!

4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim

Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,

5 da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.

Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.

6 Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.

Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.

7 Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.

8 Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.

Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.

9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.

Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;

10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.

I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.

11 I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.

12 Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.

Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.

13 Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.

Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.

14 Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.

Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.

15 I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.

On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.

16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.

17 Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.

Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.

18 Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.

I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.

19 Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.

20 Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.

Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.

21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći

Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,

22 i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.

23 Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.

24 Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.

Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.

25 Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.

Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.

26 Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,

I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,

27 potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.

28 Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.

I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.

29 Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.

I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.

30 Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.

I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.

31 U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.

I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.

32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;

33 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.

Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.

34 I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.

Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;

35 S poganima miješahu se, naučiše djela njina.

Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.

36 Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.

Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.

37 Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.

Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.

38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,

Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.

39 djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.

Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.

40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.

I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.

41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.

I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.

42 Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.

Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.

43 Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.

44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu

Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,

45 i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.

I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;

46 Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.

I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.

47 Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!

48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: “Amen! Aleluja!”

Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!