Psalmi 105

1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.

2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova.

3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.

4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka.

5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.

6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.

7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.

8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena,

9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku.

10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,

To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni,

11 govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu.”

Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.

12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci.

13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.

14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve:

15 “Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”

“Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.”

16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu.

17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif.

18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu,

19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga.

20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga.

21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše.

22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje.

23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu.

24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh.

25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem.

26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega.

27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.

28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj.

29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu.

30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh.

31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem.

32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu.

33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem.

34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene;

35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu.

36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova.

37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem.

38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao.

39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu.

40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani.

41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji.

42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu.

43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju.

44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo.

45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!

Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.