Psalmi 102

1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.

2 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.

3 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.

4 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.

5 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.

6 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.

7 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.

8 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.

9 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama

10 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.

11 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.

12 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.

13 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!

Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;

14 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.

15 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;

16 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;

17 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.

18 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,

19 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,

20 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;

21 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,

22 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.

23 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.

24 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.

25 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.

26 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.

27 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.

28 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.