Psalmi 10

1 LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?

2 Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.

3 Bezbožnik se pohlepom hvali, NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.

Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.

4 Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao.

Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.

5 Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.

Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.

6 U srcu veli: “Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.”

U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda.

7 PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.

Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.

8 U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, AJIN očima siromaha vreba.

Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.

9 U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.

Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.

10 Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.

11 U srcu svome veli: “ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!”

Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.”

12 KOF Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.

13 Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”

Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?

14 REŠ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!

Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.

15 ŠIN Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova.

16 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.

Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.

17 TAU Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:

Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,

18 da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi.

Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.