Mudre Izreke 7
1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
Fili mi, custodi sermones meos, et praecepta mea reconde tibi. Fili
2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
serva mandata mea, et vives: et legem meam quasi pupillam oculi tui:
3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
liga eam in digitis tuis, scribe illam in tabulis cordis tui.
4 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”,
Dic sapientiae, soror mea es: et prudentiam voca amicam tuam,
5 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
ut custodiant te a muliere extranea, et ab aliena, quae verba sua dulcia facit.
6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
De fenestra enim domus meae per cancellos prospexi,
7 vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
et video parvulos, considero vecordem iuvenem,
8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
qui transit per plateam iuxta angulum, et prope viam domus illius, graditur
9 u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
in obscuro, advesperascente die, in noctis tenebris, et caligine.
10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
Et ecce occurrit illi mulier ornatu meretricio, praeparata ad decipiendas animas: garrula, et vaga,
11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
quietis impatiens, nec valens in domo consistere pedibus suis,
12 bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
nunc foris, nunc in plateis, nunc iuxta angulos insidians.
13 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
Apprehensumque deosculatur iuvenem, et procaci vultu blanditur, dicens:
14 “Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
Victimas pro salute vovi, hodie reddidi vota mea.
15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
idcirco egressa sum in occursum tuum, desiderans te videre, et reperi.
16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
Intexui funibus lectulum meum, stravi tapetibus pictis ex Aegypto.
17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
aspersi cubile meum myrrha, et aloe, et cinnamomo.
18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
Veni, inebriemur uberibus, et fruamur cupitis amplexibus, donec illucescat dies.
19 Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
non est enim vir in domo sua, abiit via longissima.
20 uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.”
sacculum pecuniae secum tulit: in die plenae lunae reversurus est in domum suam.
21 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
Irretivit eum multis sermonibus, et blanditiis labiorum protraxit illum.
22 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
Statim eam sequitur quasi bos ductus ad victimam, et quasi agnus lasciviens, et ignorans quod ad vincula stultus trahatur,
23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
donec transfigat sagitta iecur eius: velut si avis festinet ad laqueum, et nescit quod de periculo animae illius agitur.
24 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
Nunc ergo fili mi, audi me, et attende verbis oris mei.
25 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
Ne abstrahatur in viis illius mens tua: neque decipiaris semitis eius.
26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
multos enim vulneratos deiecit, et fortissimi quique interfecti sunt ab ea.
