< Mudre Izreke 30 >

1 Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.
Jakeh capa Agur mah thuih ih, palunghahaih loknawk loe hae tiah oh; kami maeto mah, Ithiel, Ithiel hoi Ukal khaeah, taphong pae;
2 Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg.
kai loe minawk boih pongah poek ka ham kue, kami poekhaih to ka tawn ai.
3 Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!
Palunghahaih to kam tuk ai moe, ciimhaih kawng doeh ka panoek ai.
4 Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?
Mi maw van ah daw tahang moe, long ah anghum tathuk? Azom pui ah takhi naeh kami loe mi maw? Mi maw kahni pongah tui tapawk vai? Long boenghaih ahmuennawk boih caksakkung loe mi maw? To tiah sahkung ih ahmin hoi a caa ih ahmin loe mi maw? Na thui thai tih maw?
5 Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.
Sithaw ih lok loe ciim boih; anih loe angmah khae amha kaminawk boih hanah abuephaih ah oh.
6 Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.
Angraeng ih lok to patomh hmah, to tih ai nahaeloe anih mah na zoeh ueloe, na thuih ih amsawnlok to amtueng moeng tih.
7 Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:
Aw Angraeng, ka dueh ai naah nang sak pae hanah, hnik ih hmuen hnetto oh;
8 udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;
amsoem ai lok hoi amsawn lok hae kai khae hoiah na takhoe pae ving ah; amtanghaih hoi angraenghaih doeh na paek hmah; ni thokkruek caak khawt caaknaek to na paek ah:
9 inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: “Tko je Jahve?” Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.
to tih ai ah pop hmoek ah ka tawnh nahaeloe, nang kang pahnet ving ueloe, Angraeng loe mi aa? tiah ka thui moeng tih; kam tang hmoek nahaeloe, ka paqu moeng ueloe, ka Sithaw ih ahmin to ka saesak moeng tih.
10 Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.
Angmah ih angraeng khaeah tamna sethaih kawng to thui hmah, kasae na thuih nahaeloe nang to na pasoih ueloe, na nuiah zaehaih om moeng tih.
11 Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!
Ampa to kasae thui kami, amno tahamhoihaih paek ai kami to oh.
12 Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!
Angmacae amhnonghaih to pasae ai ah, angmah mik ah kai loe ciim, tiah poekhaih tawn kami to oh.
13 Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice!
Amoekhaih hoiah mikpadai kami, patoekhaih hoi minawk khen kami to oh.
14 Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!
Haa loe sumsen baktiah oh moe, long ah kaom kamtang hoi mithoenawk to paaeh hanah, toektaboe ahuh haita baktih kaom kami doeh oh.
15 Pijavica ima dvije kćeri: “Daj! Daj!” Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: “Dosta!”
Taqawt loe canu hnetto tawnh; nihnik loe na paek ah, na paek ah, tiah hangh hoi. Amhah thai ai hmuen thumto oh, ue, khawt boeh, tiah thui vai ai hmuen palitonawk loe,
16 Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: “Dosta!” (Sheol h7585)
taprong, caa kak nongpata ih zok, tui amhah thai ai long karoem; zetto mah tiah thui vai ai hmai. (Sheol h7585)
17 Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.
Ampa pahnui thuih moe, amno patoek kami loe, azawn ih pangaahnawk mah anih ih mik to taprok pae ueloe, tahmunawk mah a ngan to caa o tih.
18 Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem:
Ka dawnrai ih hmuen thumto khue ai ah, ka panoek thai ai ih hmuen palitonawk loe,
19 put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci.
van ih tahmu azawkhaih loklam, cathaeng nui ih pahui caehhaih loklam, tuipui thung ih palongpui caehhaih loklam, thendoeng mah tangla paqaihaih loklam hae ni.
20 Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: “Nisam sagriješila.”
Sava nuiah oep om ai nongpata caehhaih loklam doeh to tiah oh; to nongpata loe buh to caak moe, pakha a huk pacoengah, kai loe hmuen sakpazaehaih ka tawn ai, tiah thuih.
21 Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti:
Long tasoehsak hmuen thumto khue ai ah, pauep thai ai ih hmuen palitonawk loe,
22 od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,
siangpahrang ah kangcoeng tamna, caaknaek tawn mangh kamthu;
23 od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.
amram aak nongpata sava sakhaih hoi tamna nongpata mah angraeng ih qawktoephaih hae ni.
24 Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:
Long nuiah tetta ah ni oh, toe paroeai palungha hmuen palitonawk loe,
25 mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;
thacak ai, toe nipui tueah caaknaek patung thaih, cahmatnawk;
26 jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan;
thacak ai, toe lungsong thungah tabu sah savehnawk;
27 skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;
siangpahrang tawn ai, toe nawnto hmabangah kacaeh pakhunawk;
28 gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače.
angmah ih ban hoiah angdoet, toe siangpahrang im ah ohhaih ahmuen katawn caneknawk cae hae ni.
29 Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi:
Kahoih ah kacaeh thaih hmuen thumto khue ai, ue, kahoih ah kacaeh thaih hmuen palitonawk loe,
30 lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče;
kasan moinawk thungah thacak koek, kawbaktih hmuen om cadoeh hnuk angnawk taak ai kaipui;
31 pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.
misatukhaih hrang, maeh tae hoi misa tawn ai siangpahrang cae hae ni.
32 Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.
Kamthu ah nang coeng moe, nangmah hoi nangmah nam koeh naah maw, to tih ai boeh loe kahoih ai hmuen na poek naah maw, na pakha to tamuep khoep ah!
33 Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.
Maitaw tahnutui loe ahaeh khing nahaeloe, amkhawk tih, hnah doeh na hnoih khing nahaeloe, athii long tih; to baktih toengah palungphui hanah pahrue khing nahaeloe, angzoehhaih to om tih.

< Mudre Izreke 30 >