Mudre Izreke 18

1 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.

Occasiones quaerit qui vult recedere ab amico: omni tempore erit exprobrabilis.

2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.

Non recipit stultus verba prudentiae: nisi ea dixeris quae versantur in corde eius.

3 Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.

Impius, cum in profundum venerit peccatorum, contemnit: sed sequitur eum ignominia et opprobrium.

4 Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.

Aqua profunda verba ex ore viri: et torrens redundans fons sapientiae.

5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.

Accipere personam impii in iudicio non est bonum, ut declines a veritate iudicii.

6 Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.

Labia stulti miscent se rixis: et os eius iurgia provocat.

7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

Os stulti contritio eius: et labia ipsius, ruina animae eius.

8 Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.

Verba bilinguis, quasi simplicia: et ipsa perveniunt usque ad interiora ventris. Pigrum deiicit timor: animae autem effeminatorum esurient.

9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.

Qui mollis et dissolutus est in opere suo, frater est sua opera dissipantis.

10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.

Turris fortissima, nomen Domini: ad ipsam currit iustus, et exaltabitur.

11 Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.

Substantia divitis urbs roboris eius, et quasi murus validus circumdans eum.

12 Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

Antequam conteratur, exaltatur cor hominis: et antequam glorificetur, humiliatur.

13 Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.

Qui prius respondet quam audiat, stultum se esse demonstrat, et confusione dignum.

14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?

Spiritus viri sustentat imbecillitatem suam: spiritum vero ad irascendum facilem quis poterit sustinere?

15 Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

Cor prudens possidebit scientiam: et auris sapientium quaerit doctrinam.

16 Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.

Donum hominis dilatat viam eius, et ante principes spatium ei facit.

17 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.

Iustus, prior est accusator sui: venit amicus eius, et investigabit eum.

18 Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.

Contradictiones comprimit sors, et inter potentes quoque diiudicat.

19 Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.

Frater, qui adiuvatur a fratre, quasi civitas firma: et iudicia quasi vectes urbium.

20 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.

De fructu oris viri replebitur venter eius: et genimina labiorum ipsius saturabunt eum.

21 Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.

Mors, et vita in manu linguae: qui diligunt eam, comedent fructus eius.

22 Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.

Qui invenit mulierem bonam, invenit bonum: et hauriet iucunditatem a Domino. Qui expellit mulierem bonam, expellit bonum: qui autem tenet adulteram, stultus est et insipiens.

23 Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.

Cum obsecrationibus loquitur pauper: et dives effabitur rigide.

24 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.

Vir amicabilis ad societatem, magis amicus erit, quam frater.