< Mudre Izreke 18 >

1 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
Colui che si separa cerca le sue cupidità, E schernisce ogni legge e ragione.
2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
Lo stolto non si diletta nella prudenza, Ma in ciò che il cuor suo si manifesti.
3 Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
Quando viene un empio, viene anche lo sprezzo, E il vituperio con ignominia.
4 Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
Le parole della bocca dell'uomo eccellente sono acque profonde; La fonte di sapienza [è] un torrente che sgorga.
5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
Egli non [è] bene d'aver riguardo alla qualità dell'empio, Per far torto al giusto nel giudicio.
6 Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
Le labbra dello stolto entrano in contesa, E la sua bocca chiama le percosse.
7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
La bocca dello stolto [è] la sua ruina, E le sue labbra [sono] il laccio dell'anima sua.
8 Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
Le parole di chi va bisbigliando paiono lusinghevoli; Ma scendono fin nell'interiora del ventre.
9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
Chi si porta rimessamente nel suo lavoro, [È] fratello dell'uomo dissipatore.
10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
Il Nome del Signore [è] una forte torre; Il giusto vi ricorrerà, e sarà in salvo in luogo elevato.
11 Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
I beni del ricco [son] la sua città di fortezza, E come un alto muro alla sua immaginazione.
12 Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
Il cuor dell'uomo s'innalza avanti la ruina; Ma l'umiltà [va] davanti alla gloria.
13 Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
Chi fa risposta prima che abbia udito, Ciò gli [è] pazzia e vituperio.
14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
Lo spirito dell'uomo sostiene l'infermità di esso; Ma chi solleverà lo spirito afflitto?
15 Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
Il cuor dell'[uomo] intendente acquista scienza; E l'orecchio de' savi cerca conoscimento.
16 Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
Il presente dell'uomo gli fa far largo, E lo conduce davanti a' grandi.
17 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
Chi [è] il primo a [piatir] la sua causa ha ragione; Ma il suo compagno vien [poi], ed esamina quello [ch'egli ha detto].
18 Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
La sorte fa cessar le liti, E fa gli spartimenti fra i potenti.
19 Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
Il fratello offeso [è più inespugnabile] che una forte città; E le contese [tra fratelli son] come le sbarre di un palazzo.
20 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
Il ventre dell'uomo sarà saziato del frutto della sua bocca; Egli sarà saziato della rendita delle sue labbra.
21 Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
Morte e vita [sono] in poter della lingua; E chi l'ama mangerà del frutto di essa.
22 Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
Chi ha trovata moglie ha trovata una buona cosa, Ed ha ottenuto favor del Signore.
23 Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
Il povero parla supplichevolmente; Ma il ricco risponde duramente.
24 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.
Un uomo che ha degli amici deve portarsi da amico; E vi è tale amico, che è più congiunto che un fratello.

< Mudre Izreke 18 >