Mudre Izreke 1
1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
Parabolæ Salomonis, filii David, regis Israël,
2 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
ad sciendam sapientiam et disciplinam;
3 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
ad intelligenda verba prudentiæ, et suscipiendam eruditionem doctrinæ, justitiam, et judicium, et æquitatem:
4 da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
ut detur parvulis astutia, adolescenti scientia et intellectus.
5 kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
Audiens sapiens, sapientior erit, et intelligens gubernacula possidebit.
6 da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
Animadvertet parabolam et interpretationem, verba sapientum et ænigmata eorum.
7 Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
Timor Domini principium sapientiæ; sapientiam atque doctrinam stulti despiciunt.
8 Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
Audi, fili mi, disciplinam patris tui, et ne dimittas legem matris tuæ:
9 Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
ut addatur gratia capiti tuo, et torques collo tuo.
10 Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
Fili mi, si te lactaverint peccatores, ne acquiescas eis.
11 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
Si dixerint: Veni nobiscum, insidiemur sanguini; abscondamus tendiculas contra insontem frustra;
deglutiamus eum sicut infernus viventem, et integrum quasi descendentem in lacum; (Sheol h7585)
13 naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
omnem pretiosam substantiam reperiemus; implebimus domos nostras spoliis:
14 bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.”
sortem mitte nobiscum, marsupium unum sit omnium nostrum:
15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
fili mi, ne ambules cum eis; prohibe pedem tuum a semitis eorum:
16 Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
pedes enim illorum ad malum currunt, et festinant ut effundant sanguinem.
17 Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
Frustra autem jacitur rete ante oculos pennatorum.
18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
Ipsi quoque contra sanguinem suum insidiantur, et moliuntur fraudes contra animas suas.
19 Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
Sic semitæ omnis avari: animas possidentium rapiunt.
20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
Sapientia foris prædicat; in plateis dat vocem suam:
21 propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:
in capite turbarum clamitat; in foribus portarum urbis profert verba sua, dicens:
22 “Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
Usquequo, parvuli, diligitis infantiam, et stulti ea quæ sibi sunt noxia cupient, et imprudentes odibunt scientiam?
23 Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
convertimini ad correptionem meam. En proferam vobis spiritum meum, et ostendam vobis verba mea.
24 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.
Quia vocavi, et renuistis; extendi manum meam, et non fuit qui aspiceret:
25 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;
despexistis omne consilium meum, et increpationes meas neglexistis.
26 zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:
Ego quoque in interitu vestro ridebo, et subsannabo cum vobis id quod timebatis advenerit.
27 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
Cum irruerit repentina calamitas, et interitus quasi tempestas ingruerit; quando venerit super vos tribulatio et angustia:
28 Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
tunc invocabunt me, et non exaudiam; mane consurgent, et non invenient me:
29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
eo quod exosam habuerint disciplinam, et timorem Domini non susceperint,
30 niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.
nec acquieverint consilio meo, et detraxerint universæ correptioni meæ.
31 Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
Comedent igitur fructus viæ suæ, suisque consiliis saturabuntur.
32 Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
Aversio parvulorum interficiet eos, et prosperitas stultorum perdet illos.
33 A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.”
Qui autem me audierit, absque terrore requiescet, et abundantia perfruetur, timore malorum sublato.
