Marko 11
1 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika
Jerusalem ce pha law tawm unawh Bethphage ingkaw Bethani khaw awhkaw Olive tlang ce ami pha law awh, a hubat thlang pakhih ce haina tyi nawh,
2 i kaže im: “Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.
ani venawh, “Nani haai awhkaw khaw ak awmna cet nih nawh khawk khuina nani lut awh, u ingawm a mang ngawihnaak hlan, laa ca amik pai ce hu kawm nik ti. Suut nih nawh sawi law nih.
3 Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti.”
U ingawm, 'Ikaw hamna nani sai?' a ti awhtaw, 'Bawipa ing ngoe hy, thak law sak tlaih bit kaw,' tina nih,” tina qawi hy.
4 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.
Cekkqawi ce cet nih nawh vawng chawmkeng a venna, laa ca amik pai ce hu hy nih. Laa ca ce a ni hlan awh,
5 A neki od nazočnih upitaše: “Što radite? Što driješite magare?”
cawhkaw ak dyikhqi ing, “ikaw hamna laa ce nani hlam?” tina uhy.
6 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih.
Jesu ing a yn amyihna kqawn pe nih nawh cekkhqi ing ceh sak uhy.
7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.
Laa ca ce Jesu venna sawi hy nih, cawh hikhqi ce laa ca ak khan awh phaih unawh, ak khanawh ngawi hy.
8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.
Thlangkhqi ing hi ce lam awh phaih pe uhy, thlang vang ing thingbupkhqi ce chawm unawh lam awh phaih pe uhy.
9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
Haina ak cetkhqi ingkaw hu benna ak lawkhqi ing, “Hosanna!” “Bawipang ming ing ak law taw a zoseen seh!”
10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!”
“Ak law hly kawi ni pa David a qam taw zoeksang na awm seh!” “Sawsang soeih awh Hosanna!” tinawh khy uhy.
11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
Jerusalem khawk khuina Jesu taw cet nawh bawkim ak khuina lut hy. Ik-oeihkhqi ce toek nawh khaw a my hawh a dawngawh, thlanghqa hlaihih tloek mi Bathani khaw na cet tlaih uhy.
12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
A khawngawi awh Bathani khaw awhkawng ami law tlaih awh, Jesu taw ak phoen cawi hy.
13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.
Ak hla nakawng a hah hqoeng na ak awm thai thing ce hu hy, ak thaih ak awm hy voei nu tinawh a kung na pan hy. Cehlai a pha awh, thai a qahnaak tym na ama awm dawngawh a hah hqoeng ce hu hy.
Cawh thai thing na ce, “Itykawm nak thaih ve u ingawm koeh ai voel seh,” tina hy. Ce ak awi ce a hubatkhqi ingawm za lawt uhy. (aiōn g165)
15 Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
Jerusalem ami pha awh Jesu ing bawkim khuina lut nawh ik-oeih ak zawikhqi ingkaw ak thlaikhqi ce hqek khqi hy. Tangka ak thungkhqi a caboeikhqi ce khuphlet pe nawh kqukqu ak zawikhqi ang ngawihnaak khqi awm khuphlet pek khqi hy.
16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.
Ik-oeihkhqi ce bawkim khui awhkawng am khyn sak khqi hy.
17 Učio ih je i govorio: “Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!”
Ami venawh: 'Ka im ve pilnam thlangkhqi a cykcahnaak im na awm kaw,' tinawh qeena am awm nawh nu? Nangmih ingtaw quk-aikhqi ak khui ak kawk' na nami sai,” tinak khqi hy.
18 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.
Khawsawih boeikhqi ingkaw anaa awi cawngpyikungkhqi ing ce akawng aming zaak awh amah ami himnaak thai ham lam ce sui uhy, anih a cawngpyinaak awh thlang kqeng ak kawpoek a kyi a dawngawh, anih ce kqih uhy.
19 A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
Khaw a my law awhtaw khawk bau ce cehta uhy.
20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.
A khawngawi mymcang ami ceh tlaih awhtaw, thai thing ak kqa dyna a koh ce hu uhy.
21 Petar se prisjeti pa će Isusu: “Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.”
Piter ing poek hqoet nawh Jesu a venawh, “Cawngpyikung, toek lah! thai thing nang ing na zyih ce thi hawh hy ce!” tina hy.
22 Isus im odvrati: “Imajte vjeru Božju.
Jesu ing, “Khawsa awh ce cangnaak ta lah uh.
23 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!
Awitak ka nik kqawn peek khqi, u ingawm vawhkaw tlang na ce 'Thoeih nawh tuili na khawng qu lah' tinawh upvoetnaak taak kaana ak kqawn ce coeng ngai ngai kaw, tinawh ak cangnaak awhtaw, a ti amyihna awm pekaw.
24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
Cedawngawh ka nik kqawn peek khqi, nangmih ing cykcahnaak ing ik-oeih nami thoeh awh hu hawh nyng tinawh cangna uh, cawhtaw hu kawm uk ti.
25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.”
Cykcah aham naming dyih awh nak khan awh ik-oeih ak sai thawlh a awm awhtaw qeen lamma cang uh, cawh ni khawk khan nakaw ak awm nangmih a Pa ing nangmih a thawlhnaakkhqi a nim qeen hly khqi lawt.
Cehlai am namim qeen awhtaw khawk khan nakaw ak awm nami Pa ingawm nangmih a thawlhnaakkhqi ce am nim qeenkhqi lawt kaw,” tinak khqi hy.
27 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.
Jerusalem pha law unawh, Jesu ing bawkim khuina a ceh awh, khawsoeih boeikhqi, anaa awi cawngpyikungkhqi ingkaw a hqamcakhqi ce a venna law uhy.
28 I govorahu mu: “Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?”
“Hanakaw saithainaak ing vawhkaw ik-oeihkhqi ve na sai? U ing vemyih ik-oeihkhqi ve a ni sai sak?” tinawh doet uhy.
29 A Isus im reče: “Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim.
Jesu ing, “Awi pynoet awh ni doet khqi cang vang. Nim hlat lah uh, cawh ni hanakaw saithainaak ing kai ing vawhkaw ik-oeihkhqi ka sai, tice kak kqawn hly lawt hy.
30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”
Johan a Baptisma ve - khan benna kaw nu, am awhtaw thlanghqing benna kaw nu? Kqawn law lah uh!” tinak khqi hy.
31 A oni umovahu među sobom: “Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
Cawh a mimah ingkaw a mimah ce doet qu uhy,” Khan benna kaw ni tinaak mantaw, 'Cawhtaw kawtih amna mik cangnaak? niti nak khqi kawh.
32 Nego, da reknemo 'od ljudi!'” - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.
'Thlanghqing benna kaw ni,' ni tinaak bai mantaw,” ti uhy. Cehlai thlang kqeng ce kqih khqi bai uhy, thlang boeih ing Johan taw tawngha ni, ami ti a dawngawh.
33 I odgovore Isusu: “Ne znamo.” A Isus će im: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.”
Cedawngawh Jesu a venawh ce, “Am sim unyng,” tina uhy. Cawh Jesu ing, “Cawhtaw hanakaw saithainaak ing kai ing vawhkaw ik-oeihkhqi ka sai, tice ap kqawn lawt kawng,” tinak khqi hy.
