Luka 22
1 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
Appropinquabat autem dies festus Azymorum, qui dicitur Pascha:
2 Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.
et quærebant principes sacerdotum, et scribæ, quomodo Iesum interficerent: timebant vero plebem.
3 A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.
Intravit autem satanas in Iudam, qui cognominabatur Iscariotes, unum de duodecim.
4 On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.
Et abiit, et locutus est cum principibus sacerdotum, et magistratibus, quemadmodum illum traderet eis.
5 Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.
Et gavisi sunt, et pacti sunt pecuniam illi dare.
6 On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.
Et spopondit. Et quærebat opportunitatem ut traderet illum sine turbis.
7 Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,
Venit autem dies Azymorum, in qua necesse erat occidi Pascha.
8 posla Isus Petra i Ivana i reče: “Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.”
Et misit Petrum, et Ioannem, dicens: Euntes parate nobis pascha, ut manducemus.
9 Rekoše mu: “Gdje hoćeš da pripravimo?”
At illi dixerunt: Ubi vis paremus?
10 On im reče: “Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe
Et dixit ad eos: Ecce introeuntibus vobis in civitatem, occurret vobis homo quidam amphoram aquæ portans: sequimini eum in domum, in quam intrat,
11 i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
et dicetis patrifamilias domus: Dicit tibi Magister: Ubi est diversorium, ubi Pascha cum discipulis meis manducem?
12 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.”
Et ipse ostendet vobis cœnaculum magnum stratum, et ibi parate.
13 Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.
Euntes autem invenerunt sicut dixit illis, et paraverunt Pascha.
14 Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
Et cum facta esset hora, discubuit, et duodecim Apostoli cum eo.
15 I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
et ait illis: Desiderio desideravi hoc Pascha manducare vobiscum, antequam patiar.
16 Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.”
Dico enim vobis, quia ex hoc non manducabo illud, donec impleatur in regno Dei.
17 I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.
Et accepto calice gratias egit, et dixit: Accipite, et dividite inter vos.
18 Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.”
dico enim vobis quod non bibam de generatione vitis, donec regnum Dei veniat.
19 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
Et accepto pane gratias egit, et fregit, et dedit eis, dicens: Hoc est corpus meum, quod pro vobis datur: hoc facite in meam commemorationem.
20 Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”
Similiter et calicem, postquam cœnavit, dicens: Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur.
21 “A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
Verumtamen ecce manus tradentis me, mecum est in mensa.
22 Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.”
Et quidem Filius hominis, secundum quod definitum est, vadit: verumtamen væ homini illi, per quem tradetur.
23 I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
Et ipsi cœperunt quærere inter se, quis esset ex eis, qui hoc facturus esset.
24 Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.
Facta est autem et contentio inter eos, quis eorum videretur esse maior.
25 A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.
Dixit autem eis: Reges Gentium dominantur eorum: et qui potestatem habent super eos, benefici vocantur.
26 Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.
Vos autem non sic: sed qui maior est in vobis, fiat sicut minor: et qui præcessor est, sicut ministrator.
27 Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.”
Nam quis maior est, qui recumbit, an qui ministrat? Nonne qui recumbit? Ego autem in medio vestrum sum, sicut qui ministrat:
28 “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
vos autem estis, qui permansistis mecum in tentationibus meis:
29 Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:
Et ego dispono vobis sicut disposuit mihi Pater meus regnum,
30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.”
ut edatis, et bibatis super mensam meam in regno meo: et sedeatis super thronos iudicantes duodecim tribus Israel.
31 “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
Ait autem Dominus: Simon, Simon, ecce satanas expetivit vos ut cribraret sicut triticum:
32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.”
ego autem rogavi pro te ut non deficiat fides tua: et tu aliquando conversus confirma fratres tuos.
33 Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.”
Qui dixit ei: Domine, tecum paratus sum et in carcerem, et in mortem ire.
34 A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.”
At ille dixit: Dico tibi Petre, non cantabit hodie gallus, donec ter abneges nosse me. Et dixit eis:
35 I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.”
Quando misi vos sine sacculo, et pera, et calceamentis, numquid aliquid defuit vobis?
36 Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač
At illi dixerunt: Nihil. Dixit ergo eis: Sed nunc qui habet sacculum, tollat similiter et peram: et qui non habet, vendat tunicam suam, et emat gladium.
37 jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.”
Dico enim vobis, quoniam adhuc hoc, quod scriptum est, oportet impleri in me: Et cum iniquis deputatus est. Etenim ea, quæ sunt de me, finem habent.
38 Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!”
At illi dixerunt: Domine, ecce duo gladii hic. At ille dixit eis: Satis est.
39 Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.
Et egressus ibat secundum consuetudinem in Monte Olivarum. Secuti sunt autem illum et discipuli.
40 Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”
Et cum pervenisset ad locum, dixit illis: Orate ne intretis in tentationem.
41 I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:
Et ipse avulsus est ab eis quantum iactus est lapidis: et positis genibus orabat,
42 “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”
dicens: Pater si vis, transfer calicem istum a me: Verumtamen non mea voluntas, sed tua fiat.
43 A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
Apparuit autem illi Angelus de cælo, confortans eum. Et factus in agonia, prolixius orabat.
44 I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
Et factus est sudor eius, sicut guttæ sanguinis decurrentis in terram.
45 Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti
Et cum surrexisset ab oratione, et venisset ad discipulos suos, invenit eos dormientes præ tristitia.
46 pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”
Et ait illis: Quid dormitis? surgite, orate, ne intretis in tentationem.
47 Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.
Adhuc eo loquente ecce turba: et qui vocabatur Iudas, unus de duodecim, antecedebat eos: et appropinquavit Iesu ut oscularetur eum.
48 Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?”
Iesus autem dixit illi: Iuda, osculo Filium hominis tradis?
49 A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?”
Videntes autem hi, qui circa ipsum erant, quod futurum erat, dixerunt ei: Domine, si percutimus in gladio?
50 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
Et percussit unus ex illis servum principis sacerdotum, et amputavit auriculam eius dexteram.
51 Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga.
Respondens autem Iesus, ait: Sinite usque huc. Et cum tetigisset auriculam eius, sanavit eum.
52 Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
Dixit autem Iesus ad eos, qui venerant ad se, principes sacerdotum, et magistratus templi, et seniores: Quasi ad latronem existis cum gladiis, et fustibus?
53 Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.”
Cum quotidie vobiscum fuerim in templo, non extendistis manus in me: sed hæc est hora vestra, et potestas tenebrarum.
54 Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
Comprehendentes autem eum, duxerunt ad domum principis sacerdotum: Petrus vero sequebatur a longe.
55 A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
Accenso autem igne in medio atrii, et circumsedentibus illis, erat Petrus in medio eorum.
56 Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!”
Quem cum vidisset ancilla quædam sedentem ad lumen, et eum fuisset intuita, dixit: Et hic cum illo erat.
57 A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!”
At ille negavit eum, dicens: Mulier, non novi illum.
58 Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!”
Et post pusillum alius videns eum, dixit: Et tu de illis es. Petrus vero ait: O homo, non sum.
59 I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!”
Et intervallo facto quasi horæ unius, alius quidam affirmabat, dicens: Vere et hic cum illo erat: nam et Galilæus est.
60 A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.
Et ait Petrus: Homo, nescio quid dicis. Et continuo adhuc illo loquente cantavit gallus.
61 Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.”
Et conversus Dominus respexit Petrum. Et recordatus est Petrus verbi Domini, sicut dixerat: Quia priusquam gallus cantet, ter me negabis.
62 I iziđe te gorko zaplaka.
Et egressus foras Petrus flevit amare.
63 A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime
Et viri, qui tenebant illum, illudebant ei, cædentes.
64 i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!”
Et velaverunt eum, et percutiebant faciem eius: et interrogabant eum, dicentes: Prophetiza, quis est, qui te percussit?
65 I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
Et alia multa blasphemantes dicebant in eum.
66 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće
Et ut factus est dies, convenerunt seniores plebis, et principes sacerdotum, et scribæ, et duxerunt illum in concilium suum, dicentes: Si tu es Christus, dic nobis.
67 i rekoše: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on će im: “Ako vam reknem, nećete vjerovati;
Et ait illis: Si vobis dixero, non credetis mihi:
68 ako vas zapitam, nećete odgovoriti.
si autem et interrogavero, non respondebitis mihi, neque dimittetis.
69 No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.”
Ex hoc autem erit Filius hominis sedens a dextris virtutis Dei.
70 Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!”
Dixerunt autem omnes: Tu ergo es Filius Dei? Qui ait: Vos dicitis, quia ego sum.
71 Nato će oni: “Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!”
At illi dixerunt: Quid adhuc desideramus testimonium? ipsi enim audivimus de ore eius.
