Luka 2
1 U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.
A khohnin a pha vaengah Kaisar Augustus taengkah oltloek te lunglai pum ah a pat.
2 Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
Te hlangmi soepnah tah Syria Kurenius kah a taem vaengah lamhmacuek la om.
3 Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.
Te dongah hlang boeih loh minghlum ham amah kho la rhip cet uh.
4 Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem -
Te vaengah Joseph khaw Galilee, Nazareth kho lamloh Judea kah Bethlehem la a khue David khopuei la cet. Anih te David imkhui kah nurhui pahrhui la om.
5 da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
Minghlum ham vaengah amah ham a bae Mary te pumrhih la om pueng.
6 I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.
A om rhoi kuelhuelh ah a caom tue loh a kae.
7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
Tedae a capa camingomthang te a cun vaengah tah impahnah ah hmuen a om pawt dongah a yol tih khongduk dongah a soei.
8 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.
Te vaengah amah tekah pingpang ah tudawn rhoek om uh. A tuping te khoyin ah thongimla a khoem uh tih a rhaeh thiluh.
9 Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.
Te vaengah Boeipa kah puencawn tah amih taengah a phoe pah. Amih te Boeipa kah thangpomnah loh a tue dongah rhihnah neh bahoeng a rhih uh.
10 No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
Tedae amih te puencawn loh, “Rhih uh boeh, pilnam boeih taengah aka om ham omngaihnah tanglue te nangmih taengah olthangthen kan thui he.
11 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.
Tihnin ah nangmih ham khangkung om coeng. Anih tah David khopuei ah Khrih Boeipa la om coeng.
12 I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”
Nangmih ham miknoek pakhat om vetih, cahni te a yol phoeiah kongduk dongah a yalh te na hmuh uh ni,” a ti nah.
13 I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
Te vaengah puencawn te vaan caempuei rhaengpuei loh tarha a om puei tih Pathen te a thangthen uh.
14 “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”
Te vaengah, “Pathen te a sangkoek ah thangpomnah om saeh, diklai ah rhoepnah neh hlang rhoek soah a kolonah om saeh,” a ti uh.
15 Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.”
A om van bangla puencawn rhoek tah amih taeng lamloh vaan la cet uh. Tudawn rhoek loh khat neh khat taengah, “Bethlehem la cet pawn sih lamtah olthang aka thoeng he so uh sih. Te tah Boeipa long ni mamih ham a phoe sak,” a ti uh.
16 I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
Te phoeiah, tatloe la cet uh tih Mary, Joseph neh kongduk dong ah aka yalh cahni te a hmuh uh.
17 Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.
A hmuh uh vaengah, te camoe kawng neh amih taengah a thui olka te a doek uh.
18 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
Amih taengah tudawn rhoek loh a thui te aka ya rhoek boeih tah a ngaihmang uh.
19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
Tedae Mary loh tekah olka te boeih a kuem tih a thinko ah a khing a mong.
20 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Tudawn rhoek tah amih taengah a thui pah bangla boeih a hmuh uh. A yaak uh dongah te Pathen a thangpom uh tih a thangthen uh phoeiah bal uh.
21 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
Hnin rhet cup coeng tih, camoe te yahvin a rhet vaengah tah a ming te Jesuh a sui. Te tah bung khuikah a yom hlanah puencawn kah a sui pah coeng ni.
22 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu -
Moses kah olkhueng bangla amih kah imcim khohnin te a pha vaengah Jesuh te Boeipa taengah nawn ham Jerusalem la a khuen rhoi.
23 kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! -
Boeipa kah olkhueng dongah a daek bangla bung aka va tongpa boeih tah Boeipa ham cimcaih la a khue ni.
24 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Te dongah Boeipa kah olkhueng dongah, “Vahu phiknit mai khaw, vahui ca panit mai khaw,” a ti bangla hmueih te a paek rhoi.
25 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
Te vaengah hlang pakhat, a ming ah Simeon te Jerusalem ah khoem om. Tekah hlang tah dueng tih cuep. Te dongah Israel kah thaphohnah te a lamtawn tih Mueihla Cim loh anih a om thil.
26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
Mueihla Cim loh anih taengah, “Boeipa kah Khrih te a hmuh hlan atah dueknah na hmu mahpawh, “tila a mangthui tangtae te om.
27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,
Simeon te mueihla loh bawkim khuila a pawk puei. Te vaengah camoe Jesuh amah te olkhueng kah khosing la saii ham a manu pana loh a khuen.
28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
Te phoeiah Simeon loh a kut dongah a doe tih Pathen te a uem.
29 “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!
Te vaengah, “Boeikung na sal he na olthui bangla ngaimongnah neh nan hlah coeng.
30 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
Namah kah khangnah te ka mik loh a hmuh coeng.
31 koje si pripravio pred licem svih naroda:
Te ni pilnam tom kah mikhmuh ah na tawn pah.
32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.”
Vangnah he namtom a pumphoenah la, thangpomnah te na pilnam Israel hamla om coeng,” a ti.
33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.
Camoe kawng a thui soah a napa neh a manu tah a ngaihmang rhoi.
34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan -
Simeon loh amih te yoethen a paek tih a manu Mary taeng ah, “Anih he Israel khuiah a yet kah a bungnah neh thohkoepnah ham neh boekoek miknoek la a khueh coeng he.
35 a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
Namah neh namah khaw na hinglu thunglang loh n'rhaih ni. Te daengah ni thinko kah poeknah te poeng a pumphoe eh?,” a ti nah.
36 A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,
Te vaengah Asher koca kah Phanuel canu tonghmanu Anna om tih a kum khaw muep patong coeng. Anih he a hula lamloh a va neh kum rhih bueng hing rhoi.
37 a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.
Te phoeiah kum sawmrhet kum li hil nuhmai la om. Anih tah bawkim te hlah tlaih kolla khoyin khothaih yaehnah neh, rhenbihnah neh tho a thueng.
38 Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Pathen uem tue a pai kuelhuelh vaengah Jerusalem kah tlannah aka lamtawn rhoek boeih ham camoe kawng te a thui pah.
39 Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
Boeipa kah olkhueng bangla boeih a soep vaengah te amah kho Galilee, Nazareth la bal rhoi.
40 A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Camoe tah a rhoeng vaengah rhaang tih cueihnah neh bae. Pathen kah lungvatnah long khaw a om thil.
41 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.
Kum takuem yoom khotue ah a manu napa te Jerusalem la cet.
42 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
Kum hlainit a lo vaengah khotue kah khosing bangla amih te cet uh.
43 Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
Khohnin te cup tih a a bal uh vaengah cadong Jesuh tah Jerusalem ah uelh tih a manu napa loh ming pawh.
44 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
Jesuh te lambong khuiah om tila a poek uh dae hnin at long caeh phoeiah tah a huiko neh a hmat taengah a tlap rhoi.
45 I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
A hmuh rhoi pawt dongah anih tlap ham Jerusalem la mael rhoi.
46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.
A thum khohnin a pha phoeiah Jesuh te bawkim khuikah saya rhoek kah a laklung ah ana ngol, amih taengah a hnatun tih amih ana dawt te a hmuh rhoi.
47 Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.
Anih kah yakmingnah neh ollannah boeih te aka ya rhoek boeih tah limlum uh.
48 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”
Jesuh te a hmuh rhoi vaengah let rhoi tih a manu loh, “Ka capa, balae tih kaimih rhoi tlam he nang khueh? Na pa neh kai loh nang kan toem rhoi tih n'yuek sut coeng he,” a ti nah.
49 A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”
Te vaengah amih rhoi te, “Balae kai nan toem rhoi? A pa im ah ka om ham a kuek te na ming rhoi mahnim?” a ti nah.
50 Oni ne razumješe riječi koju im reče.
Tedae amih rhoi taengah a thui pah olka te amih rhoi loh a hmuhming rhoi moenih.
51 I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Te phoeiah amih rhoi taengah cet tih Nazareth la pawk uh. A taengah boengai la om tih olka te a manu loh a thinko ah boeih a khoem.
52 A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Jesuh tah cueihnah neh pumrho ah rhoeng tih Pathen neh hlang taengah lungvatnah a dang.
