Luka 19
1 I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio,
Et ingressus perambulabat Iericho.
2 eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.
Et ecce vir nomine Zachæus: et hic princeps erat publicanorum, et ipse dives:
3 Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa.
et quærebat videre Iesum, quis esset: et non poterat præ turba, quia statura pusillus erat.
4 Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći.
Et præcurrens ascendit in arborem sycomorum ut videret eum: quia inde erat transiturus.
5 Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.”
Et cum venisset ad locum, suspiciens Iesus vidit illum, et dixit ad eum: Zachæe festinans descende: quia hodie in domo tua oportet me manere.
6 On žurno siđe i primi ga sav radostan.
Et festinans descendit, et excepit illum gaudens.
7 A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!”
Et cum viderent omnes, murmurabant, dicentes quod ad hominem peccatorem divertisset.
8 A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.”
Stans autem Zachæus, dixit ad Dominum: Ecce dimidium bonorum meorum, Domine, do pauperibus: et si quid aliquem defraudavi, reddo quadruplum.
9 Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!
Ait Iesus ad eum: Quia hodie salus domui huic facta est: eo quod et ipse filius sit Abrahæ.
10 Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!”
Venit enim Filius hominis quærere, et salvum facere quod perierat.
11 Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.
Hæc illis audientibus adiiciens, dixit parabolam, eo quod esset prope Ierusalem: et quia existimarent quod confestim regnum Dei manifestaretur.
12 Reče dakle: “Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
Dixit ergo: Homo quidam nobilis abiit in regionem longinquam accipere sibi regnum, et reverti.
13 Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.'
Vocatis autem decem servis suis, dedit eis decem mnas, et ait ad illos: Negotiamini dum venio.
14 A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'”
Cives autem eius oderant eum: et miserunt legationem post illum, dicentes: Nolumus hunc regnare super nos.
15 “Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.”
Et factum est ut rediret accepto regno: et iussit vocari servos, quibus dedit pecuniam, ut sciret quantum quisque negotiatus esset.
16 “Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'
Venit autem primus dicens: Domine, mna tua decem mnas acquisivit.
17 Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
Et ait illi: Euge bone serve, quia in modico fuisti fidelis, eris potestatem habens super decem civitates.
18 Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'
Et alter venit, dicens: Domine, mna tua fecit quinque mnas.
19 I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'”
Et huic ait: Et tu esto super quinque civitates.
20 “Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.
Et alter venit, dicens: Domine, ecce mna tua, quam habui repositam in sudario:
21 Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'”
timui enim te, quia homo austerus es: tollis quod non posuisti, et metis quod non seminasti.
22 “Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?
Dicit ei: De ore tuo te iudico serve nequam. sciebas quod ego homo austerus sum, tollens quod non posui, et metens quod non seminavi:
23 Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'
et quare non dedisti pecuniam meam ad mensam, ut ego veniens cum usuris utique exegissem illam?
24 Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'
Et astantibus dixit: Auferte ab illo mnam, et date illi, qui decem mnas habet.
25 Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!'
Et dixerunt ei: Domine, habet decem mnas.
26 Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
Dico autem vobis, quia omni habenti dabitur, et abundabit: ab eo autem, qui non habet, et quod habet auferetur ab eo.
27 A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'”
Verumtamen inimicos meos illos, qui noluerunt me regnare super se, adducite huc: et interficite ante me.
28 Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Et his dictis, præcedebat ascendens Ierosolymam.
29 Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika
Et factum est, cum appropinquasset ad Bethphage, et Bethaniam ad montem, qui vocatur Oliveti, misit duos discipulos suos,
30 govoreći: “Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.
dicens: Ite in castellum, quod contra est: in quod introeuntes, invenietis pullum asinæ alligatum, cui nemo umquam hominum sedit: solvite illum, et adducite.
31 Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'”
Et si quis vos interrogaverit: Quare solvitis? sic dicetis ei: Quia Dominus operam eius desiderat.
32 Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao.
Abierunt autem qui missi erant: et invenerunt, sicut dixit illis, stantem pullum.
33 I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: “Što driješite magare?”
Solventibus autem illis pullum, dixerunt domini eius ad illos: Quid solvitis pullum?
34 Oni odgovore: “Gospodinu treba.”
At illi dixerunt: Quia Dominus eum necessarium habet.
35 I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.
Et duxerunt illum ad Iesum. Et iacentes vestimenta sua supra pullum, imposuerunt Iesum.
36 I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
Eunte autem illo, substernebant vestimenta sua in via.
37 A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:
Et cum appropinquaret iam ad descensum Montis oliveti, cœperunt omnes turbæ discipulorum gaudentes laudare Deum voce magna super omnibus, quas viderant, virtutibus,
38 “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!”
dicentes: Benedictus, qui venit rex in nomine Domini, pax in cælo, et gloria in excelsis.
39 Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike.”
Et quidam Pharisæorum de turbis, dixerunt ad illum: Magister, increpa discipulos tuos.
40 On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!”
Quibus ipse ait: Dico vobis, quia si hi tacuerint, lapides clamabunt.
41 Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim
Et ut appropinquavit, videns civitatem flevit super illam, dicens:
42 govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!
Quia si cognovisses et tu, et quidem in hac die tua, quæ ad pacem tibi, nunc autem abscondita sunt ab oculis tuis.
43 Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
Quia venient dies in te: et circumdabunt te inimici tui vallo, et circumdabunt te: et coangustabunt te undique:
44 Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.”
et ad terram prosternent te, et filios tuos, qui in te sunt, et non relinquent in te lapidem super lapidem: eo quod non cognoveris tempus visitationis tuæ.
45 Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače.
Et ingressus in templum, cœpit eiicere vendentes in illo, et ementes,
46 Kaže im: “Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!”
dicens illis: Scriptum est: Quia domus mea domus orationis est. Vos autem fecistis illam speluncam latronum.
47 I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
Et erat docens quotidie in templo. Principes autem sacerdotum, et Scribæ, et Princeps plebis quærebant illum perdere:
48 ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.
et non inveniebant quid facerent illi. Omnis enim populus suspensus erat, audiens illum.
