Luka 19
1 I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio,
Jesu loe Jeriko vangpui ah akun moe, to avang hoiah caeh poe.
2 eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.
Khenah, to avang ah Zakiah, tiah ahmin kaom kami maeto oh, anih loe tamut cong kaminawk ukkung ah oh pongah, angraeng parai.
3 Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa.
Jesu loe mi maw, tito hnuk han a koeh; toe anih loe ahnaem daek pongah, kaminawk salak hoiah Jesu to hnu thai ai.
4 Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći.
Zakiah loe Jesu angzohhaih loklam hma ah cawnh moe, Jesu hnuk hanah thaiduet kung ah dawh.
5 Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.”
Jesu to ahmuen ah phak naah, a khet tahang, to naah Zakiah to a hnuk, anih khaeah, Zakiah, karangah, anghum tathuk ah; vaihniah na im ah ka toem han, tiah a naa.
6 On žurno siđe i primi ga sav radostan.
Zakiah loe karangah anghum tathuk moe, anghoehaih hoiah anih to toemsak.
7 A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!”
Kaminawk mah hnuk o naah, Anih loe kami zae im ah toem han a caeh, tiah laisaep o thuih.
8 A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.”
Zakiah loe angdoet moe, Angraeng khaeah, Khenah, Angraeng, ka tawnh ih hmuen ahap kamtang kaminawk hanah ka paek; katoeng ai ah kaminawk ih hmuenmae ka lak pae nahaeloe, alet palito ka pathok han, tiah a naa.
9 Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!
Jesu mah anih khaeah, Vaihniah hae imthung ah pahlonghaih phak boeh, anih doeh Abraham ih capa toeng ni.
10 Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!”
Kami Capa loe kanghmaa kami to pakrong moe, pahlong han ih ni angzoh, tiah a naa.
11 Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.
Kaminawk mah a thuih ih loknawk to tahngaih pae o, Jerusalem a phak o tom boeh moe, kaminawk mah doeh Sithaw ukhaih prae to amtueng roep tih boeh, tiah poek o pongah, patahhaih lok to a thuih pae.
12 Reče dakle: “Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
Nihcae khaeah, Angraeng capa maeto loe siangpahrang ah oh han koeh pongah, amlaem let hanah kholong kangthla ah caeh.
13 Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.'
Anih mah a tamna hato kawk moe, nihcae hanah mina phoisa hato paek, nihcae khaeah, Kam laem let ai karoek to toksah o haih ah, tiah a naa.
14 A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'”
Toe angmah ih prae kaminawk mah anih to hnukma o, Hae kami loe kaicae ukkung ah ohsak han ka koeh o ai, tiah anih khaeah laicaeh patoeh o.
15 “Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.”
Anih amlaem naah loe, prae ukkung ah a oh, to pacoengah kami maeto mah phoisa hoi toksak naah kamek nazetto maw hnuk o, tiah panoek thai hanah, phoisa a paek ih tamnanawk to angmah khaeah kawk.
16 “Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'
Hmaloe koek kami loe angzoh moe, Angraeng, na phoisa loe alet hato pung, tiah a naa.
17 Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
Anih mah to kami khaeah, Tamna kahoih, tok na sak thaih: hmuen tetta nuiah oepthoh pongah, vangpui hato uk ah, tiah a naa.
18 Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'
Hnetto haih tamna loe angzoh moe, Angraeng, na phoisa alet pangato pung, tiah a naa.
19 I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'”
Anih mah to kami khaeah doeh, Vangpui pangato uk hanah, to tiah a naa.
20 “Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.
Kalah tamna loe angzoh moe, Angraeng, khenah, na phoisa loe pavawh hoiah ka tapawk moe, ka suek sut:
21 Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'”
nang loe kacip parai kami ah na oh pongah, kang zit: nang loe na suem ai ih ahmuen ah na lak moe, na patit ai ih ahmuen ah na aah, tiah a naa.
22 “Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?
To naah Anih mah to kami khaeah, Nang tamna kasae, Na thuih ih lok baktih toengah lok kang caek han. Kai loe kacip parai kami ah ka oh, ka suem ai ih ahmuen ah ka lak moe, ka patit ai ih ahmuen ah ka aah, tito na panoek tangak:
23 Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'
kang zoh let naah kangpung phoisa to ka lak hanah, tikhoe phoisa to phoisa athlaeng kami khaeah na suem ai loe? tiah a naa.
24 Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'
Anih mah a taengah angdoe kaminawk khaeah, Anih khae ih phoisa to la oh loe, phoisa hato tawn kami khaeah paek oh, tiah a naa.
25 Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!'
(Nihcae mah anih khaeah, Angraeng, anih loe phoisa hato tawnh boeh, tiah a naa o.)
26 Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
Kang thuih o, Katawn kami hanah loe paek let bae vop tih; katawn ai kami loe, a tawnh ih hmuen mataeng doeh la pae ving tih, tiah a naa.
27 A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'”
Toe ka ukhaih koeh ai ka misanawk to haeah hoi oh loe, nihcae to ka hmaa ah hum oh, tiah naa tih, tiah a thuih pae.
28 Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Hae lokthuih pacoengah, anih Jerusalem ah caeh.
29 Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika
Bethphage hoi Bethani vangpui to phak tom boeh moe, Olive tiah kawk ih mae to phak o naah, anih mah hnukbang kami hnik to patoeh,
30 govoreći: “Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.
nihnik khaeah, Na hma ih avang ah caeh hoih, avang thung na kun hoi naah, mi mah doeh angthueng vai ai, paeh ih laa hrang acaa to na hnu hoi tih: khram hoih loe laa hrang to haeah ze hoih.
31 Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'”
Mi kawbaktih mah doeh nang hnik khaeah, Tih han ih laa hrang to na khram hoi loe? tiah dueng nahaeloe, anih khaeah, Angraeng mah laa hrang angtoeng, tiah thui pae hoih, tiah a naa.
32 Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao.
Patoeh ih kami hnik loe caeh hoi naah, anih mah nihnik khaeah thuih pae ih lok baktih toengah a hnuk hoi.
33 I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: “Što driješite magare?”
Laa hrang to a khram hoi li naah, tawnkung mah nihnik khaeah, Tih han ih laa hrang acaa to na khram hoi loe? tiah a naa.
34 Oni odgovore: “Gospodinu treba.”
To naah nihnik mah, Angraeng mah laa hrang angtoeng, tiah a naa hoi.
35 I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.
Nihnik mah laa hrang to Jesu khaeah zeh hoi pacoengah, nihcae mah laa hrang acaa nuiah kahni padap pae o moe, Jesus to a nuiah angthueng o sak.
36 I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
Anih caehhaih loklam ah, paroeai kaminawk mah angmacae ih kahni to baih o.
37 A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:
Anih Olive mae tamthuk phak tom naah loe, a hnuk o ih dawnrai hmuenawk boih pongah pop parai a hnukbang kaminawk mah anghoehaih hoiah Sithaw ih ahmin to saphaw o;
38 “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!”
Angraeng ih ahmin hoiah angzo Siangpahrang loe tahamhoihaih om nasoe: van prae ah angdaehhaih om nasoe, sang koek ah lensawkhaih om nasoe, tiah a hang o.
39 Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike.”
Pop parai kaminawk salakah kaom thoemto Farasinawk mah anih khaeah, Patukkung, nang hnukbang kaminawk to thuitaek ah, tiah a naa o.
40 On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!”
Anih mah nihcae khaeah, Kang thuih o, nihcae hang ai ah anghngai o duem nahaeloe, thlungnawk hae hang o roep tih, tiah a naa.
41 Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim
Jesu loe Jerusalem phak tom boeh, anih mah vangpui to khet moe, qah haih,
42 govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!
nang vangpui, hae nangmah ih niah, nang han monghaih sinkung, na panoek nahaeloe hoi tih, toe vaihi loe na mik ah hmuennawk amtueng han ai ah hawk ving boeh.
43 Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
Na misanawk mah ahnuk ahma, ang takui o khoep moe, ahmuen kruekah ang ven o khoephaih atue to pha tih.
44 Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.”
Nangmah hoi na caanawk to long ah va o tih, nang khaeah angzohhaih atue to na panoek ai pongah, nihcae mah na nuiah maeto pacoeng maeto kamhong thlung to anghmat o sak mak ai, tiah a naa.
45 Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače.
To pacoengah anih loe tempul thungah caeh moe, hmuenmae zawh moe, qan kaminawk to a haek.
46 Kaže im: “Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!”
Nihcae khaeah, Ka im loe lawkthuihaih im ah oh, tiah tarik ih oh: toe nangcae mah loe kamqunawk ohhaih ahmuen ah na sak o, tiah a naa.
47 I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
Anih loe tempul thungah nithokkruek kaminawk to patuk. Toe kalen koek qaima, ca tarik kaminawk hoi kami zaehoikungnawk mah hum hanah anih to pakrong o,
48 ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.
toe a thuih ih lok to kaminawk boih mah tahngai o pongah, hum han atue kahoih hnu o thai ai.
