Luka 18
1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
Dicebat autem et parabolam ad illos, quoniam oportet semper orare et non deficere,
2 “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
dicens: Iudex quidam erat in quadam civitate, qui Deum non timebat, et hominem non reverebatur.
3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'
Vidua autem quædam erat in civitate illa, et veniebat ad eum, dicens: Vindica me de adversario meo.
4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
Et nolebat per multum tempus. Post hæc autem dixit intra se: Etsi Deum non timeo, nec hominem revereor:
5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'”
tamen quia molesta est mihi hæc vidua, vindicabo illam, ne in novissimo veniens sugillet me.
6 Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac!
Ait autem Dominus: Audite quid iudex iniquitatis dicit:
7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
Deus autem non faciet vindictam electorum suorum clamantium ad se die ac nocte, et patientiam habebit in illis?
8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Dico vobis quia cito faciet vindictam illorum. Verumtamen Filius hominis veniens, putas, inveniet fidem in terra?
9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
Dixit autem et ad quosdam, qui in se confidebant tamquam iusti, et aspernabantur ceteros, parabolam istam:
10 “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Duo homines ascenderunt in templum ut orarent: unus Pharisæus, et alter publicanus.
11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
Pharisæus stans, hæc apud se orabat: Deus gratias ago tibi, quia non sum sicut ceteri hominum: raptores, iniusti, adulteri: velut etiam hic publicanus.
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
ieiuno bis in sabbato: decimas do omnium, quæ possideo.
13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
Et publicanus a longe stans, nolebat nec oculos ad cælum levare: sed percutiebat pectus suum, dicens: Deus propitius esto mihi peccatori.
14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
Dico vobis, descendit hic iustificatus in domum suam ab illo, quia omnis, qui se exaltat, humiliabitur: et qui se humiliat, exaltabitur.
15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.
Afferebant autem ad illum et infantes, ut eos tangeret. Quod cum viderent discipuli, increpabant illos.
16 A Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.”
Iesus autem convocans illos, dixit: Sinite pueros venire ad me, et nolite vetare eos. talium est enim regnum Dei.
17 “Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”
Amen dico vobis: Quicumque non acceperit regnum Dei sicut puer, non intrabit in illud.
18 I upita ga neki uglednik: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (aiōnios g166)
Et interrogavit eum quidam princeps, dicens: Magister bone, quid faciens vitam æternam possidebo? (aiōnios g166)
19 Reče mu Isus: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
Dixit autem ei Iesus: Quid me dicis bonum? nemo bonus nisi solus Deus.
20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!”
Mandata nosti: Non occides: Non mœchaberis: Non furtum facies: Non falsum testimonium dices: Honora patrem tuum, et matrem.
21 A onaj će: “Sve sam to čuvao od mladosti.”
Qui ait: Hæc omnia custodivi a iuventute mea.
22 Čuvši to, Isus mu reče: “Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”
Quo audito, Iesus ait ei: Adhuc unum tibi deest: omnia quæcumque habes vende, et da pauperibus, et habebis thesaurum in cælo: et veni, sequere me.
23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
His ille auditis, contristatus est: quia dives erat valde.
24 Vidjevši ga, reče Isus: “Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!
Videns autem Iesus illum tristem factum, dixit: Quam difficile, qui pecunias habent, in regnum Dei intrabunt.
25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”
Facilius est enim camelum per foramen acus transire, quam divitem intrare in regnum Dei.
26 Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?”
Et dixerunt qui audiebant: Et quis potest salvus fieri?
27 A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.”
Ait illis: Quæ impossibilia sunt apud homines, possibilia sunt apud Deum.
28 Nato reče Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.”
Ait autem Petrus: Ecce nos dimisimus omnia et secuti sumus te.
29 Isus će im: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
Qui dixit eis: Amen dico vobis, nemo est, qui reliquit domum, aut parentes, aut fratres, aut uxorem, aut filios propter regnum Dei,
31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:
Assumpsit autem Iesus duodecim, et ait illis: Ecce ascendimus Ierosolymam, et consummabuntur omnia, quæ scripta sunt per prophetas de Filio hominis.
32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
tradetur enim Gentibus, et illudetur, et flagellabitur, et conspuetur:
33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.”
et postquam flagellaverint, occident eum, et tertia die resurget.
34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
Et ipsi nihil horum intellexerunt, et erat verbum istud absconditum ab eis, et non intelligebant quæ dicebantur.
35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.
Factum est autem, cum appropinquaret Iericho, cæcus quidam sedebat secus viam, mendicans.
36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.
Et cum audiret turbam prætereuntem, interrogabat quid hoc esset.
37 Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.”
Dixerunt autem ei, quod Iesus Nazarenus transiret.
38 Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
Et clamavit, dicens: Iesu fili David miserere mei.
39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
Et qui præibant, increpabant eum ut taceret. Ipse vero multo magis clamabat: Fili David miserere mei.
40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:
Stans autem Iesus iussit illum adduci ad se. Et cum appropinquasset, interrogavit illum,
41 “Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.”
dicens: Quid tibi vis faciam? At ille dixit: Domine ut videam.
42 Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.”
Et Iesus dixit illi: Respice, fides tua te salvum fecit.
43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
Et confestim vidit, et sequebatur illum magnificans Deum. Et omnis plebs ut vidit, dedit laudem Deo.
