Luka 17

1 I reče svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze;

2 je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

3 Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.

4 Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu.”

5 Apostoli zamole Gospodina: “Umnoži nam vjeru!”

6 Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.”

7 “Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?'

8 Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?'

9 Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno?

10 Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'”

11 Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.

12 Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko

13 i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

14 Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se.

15 Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.

16 Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.

17 Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica?

18 A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?”

19 A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

20 Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.

21 Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!”

22 Zatim reče učenicima: “Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti.

23 Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se!

24 Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov.

25 No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.”

26 “I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega:

27 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi.

28 Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.

29 A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

30 Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.”

31 “U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme.

32 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!

33 Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.”

34 “Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.

35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.”

36

37 Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A on im reče: “Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.”