< Luka 15 >

1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.
তদা করসঞ্চাযিনঃ পাপিনশ্চ লোকা উপদেশ্কথাং শ্রোতুং যীশোঃ সমীপম্ আগচ্ছন্|
2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.”
ততঃ ফিরূশিন উপাধ্যাযাশ্চ ৱিৱদমানাঃ কথযামাসুঃ এষ মানুষঃ পাপিভিঃ সহ প্রণযং কৃৎৱা তৈঃ সার্দ্ধং ভুংক্তে|
3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
তদা স তেভ্য ইমাং দৃষ্টান্তকথাং কথিতৱান্,
4 “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?
কস্যচিৎ শতমেষেষু তিষ্ঠত্মু তেষামেকং স যদি হারযতি তর্হি মধ্যেপ্রান্তরম্ একোনশতমেষান্ ৱিহায হারিতমেষস্য উদ্দেশপ্রাপ্তিপর্য্যনতং ন গৱেষযতি, এতাদৃশো লোকো যুষ্মাকং মধ্যে ক আস্তে?
5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan
তস্যোদ্দেশং প্রাপ্য হৃষ্টমনাস্তং স্কন্ধে নিধায স্ৱস্থানম্ আনীয বন্ধুবান্ধৱসমীপৱাসিন আহূয ৱক্তি,
6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.'
হারিতং মেষং প্রাপ্তোহম্ অতো হেতো র্মযা সার্দ্ধম্ আনন্দত|
7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.”
তদ্ৱদহং যুষ্মান্ ৱদামি, যেষাং মনঃপরাৱর্ত্তনস্য প্রযোজনং নাস্তি, তাদৃশৈকোনশতধার্ম্মিককারণাদ্ য আনন্দস্তস্মাদ্ একস্য মনঃপরিৱর্ত্তিনঃ পাপিনঃ কারণাৎ স্ৱর্গে ঽধিকানন্দো জাযতে|
8 “Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe?
অপরঞ্চ দশানাং রূপ্যখণ্ডানাম্ একখণ্ডে হারিতে প্রদীপং প্রজ্ৱাল্য গৃহং সম্মার্জ্য তস্য প্রাপ্তিং যাৱদ্ যত্নেন ন গৱেষযতি, এতাদৃশী যোষিৎ কাস্তে?
9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.'
প্রাপ্তে সতি বন্ধুবান্ধৱসমীপৱাসিনীরাহূয কথযতি, হারিতং রূপ্যখণ্ডং প্রাপ্তাহং তস্মাদেৱ মযা সার্দ্ধম্ আনন্দত|
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.”
১০তদ্ৱদহং যুষ্মান্ ৱ্যাহরামি, একেন পাপিনা মনসি পরিৱর্ত্তিতে, ঈশ্ৱরস্য দূতানাং মধ্যেপ্যানন্দো জাযতে|
11 I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina.
১১অপরঞ্চ স কথযামাস, কস্যচিদ্ দ্ৱৌ পুত্রাৱাস্তাং,
12 Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje.
১২তযোঃ কনিষ্ঠঃ পুত্রঃ পিত্রে কথযামাস, হে পিতস্তৱ সম্পত্ত্যা যমংশং প্রাপ্স্যাম্যহং ৱিভজ্য তং দেহি, ততঃ পিতা নিজাং সম্পত্তিং ৱিভজ্য তাভ্যাং দদৌ|
13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.”
১৩কতিপযাৎ কালাৎ পরং স কনিষ্ঠপুত্রঃ সমস্তং ধনং সংগৃহ্য দূরদেশং গৎৱা দুষ্টাচরণেন সর্ৱ্ৱাং সম্পত্তিং নাশযামাস|
14 “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati.
১৪তস্য সর্ৱ্ৱধনে ৱ্যযং গতে তদ্দেশে মহাদুর্ভিক্ষং বভূৱ, ততস্তস্য দৈন্যদশা ভৱিতুম্ আরেভে|
15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.
১৫ততঃ পরং স গৎৱা তদ্দেশীযং গৃহস্থমেকম্ আশ্রযত; ততঃ সতং শূকরৱ্রজং চারযিতুং প্রান্তরং প্রেষযামাস|
16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.”
১৬কেনাপি তস্মৈ ভক্ষ্যাদানাৎ স শূকরফলৱল্কলেন পিচিণ্ডপূরণাং ৱৱাঞ্ছ|
17 “Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
১৭শেষে স মনসি চেতনাং প্রাপ্য কথযামাস, হা মম পিতুঃ সমীপে কতি কতি ৱেতনভুজো দাসা যথেষ্টং ততোধিকঞ্চ ভক্ষ্যং প্রাপ্নুৱন্তি কিন্ত্ৱহং ক্ষুধা মুমূর্ষুঃ|
18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!
১৮অহমুত্থায পিতুঃ সমীপং গৎৱা কথামেতাং ৱদিষ্যামি, হে পিতর্ ঈশ্ৱরস্য তৱ চ ৱিরুদ্ধং পাপমকরৱম্
19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'”
১৯তৱ পুত্রইতি ৱিখ্যাতো ভৱিতুং ন যোগ্যোস্মি চ, মাং তৱ ৱৈতনিকং দাসং কৃৎৱা স্থাপয|
20 “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.
২০পশ্চাৎ স উত্থায পিতুঃ সমীপং জগাম; ততস্তস্য পিতাতিদূরে তং নিরীক্ষ্য দযাঞ্চক্রে, ধাৱিৎৱা তস্য কণ্ঠং গৃহীৎৱা তং চুচুম্ব চ|
21 A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.'
২১তদা পুত্র উৱাচ, হে পিতর্ ঈশ্ৱরস্য তৱ চ ৱিরুদ্ধং পাপমকরৱং, তৱ পুত্রইতি ৱিখ্যাতো ভৱিতুং ন যোগ্যোস্মি চ|
22 A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge!
২২কিন্তু তস্য পিতা নিজদাসান্ আদিদেশ, সর্ৱ্ৱোত্তমৱস্ত্রাণ্যানীয পরিধাপযতৈনং হস্তে চাঙ্গুরীযকম্ অর্পযত পাদযোশ্চোপানহৌ সমর্পযত;
23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
২৩পুষ্টং গোৱৎসম্ আনীয মারযত চ তং ভুক্ত্ৱা ৱযম্ আনন্দাম|
24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.”
২৪যতো মম পুত্রোযম্ অম্রিযত পুনরজীৱীদ্ হারিতশ্চ লব্ধোভূৎ ততস্ত আনন্দিতুম্ আরেভিরে|
25 “A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru
২৫তৎকালে তস্য জ্যেষ্ঠঃ পুত্রঃ ক্ষেত্র আসীৎ| অথ স নিৱেশনস্য নিকটং আগচ্ছন্ নৃত্যানাং ৱাদ্যানাঞ্চ শব্দং শ্রুৎৱা
26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
২৬দাসানাম্ একম্ আহূয পপ্রচ্ছ, কিং কারণমস্য?
27 A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.'
২৭ততঃ সোৱাদীৎ, তৱ ভ্রাতাগমৎ, তৱ তাতশ্চ তং সুশরীরং প্রাপ্য পুষ্টং গোৱৎসং মারিতৱান্|
28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.
২৮ততঃ স প্রকুপ্য নিৱেশনান্তঃ প্রৱেষ্টুং ন সম্মেনে; ততস্তস্য পিতা বহিরাগত্য তং সাধযামাস|
29 A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
২৯ততঃ স পিতরং প্রত্যুৱাচ, পশ্য তৱ কাঞ্চিদপ্যাজ্ঞাং ন ৱিলংঘ্য বহূন্ ৱৎসরান্ অহং ৎৱাং সেৱে তথাপি মিত্রৈঃ সার্দ্ধম্ উৎসৱং কর্ত্তুং কদাপি ছাগমেকমপি মহ্যং নাদদাঃ;
30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
৩০কিন্তু তৱ যঃ পুত্রো ৱেশ্যাগমনাদিভিস্তৱ সম্পত্তিম্ অপৱ্যযিতৱান্ তস্মিন্নাগতমাত্রে তস্যৈৱ নিমিত্তং পুষ্টং গোৱৎসং মারিতৱান্|
31 Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
৩১তদা তস্য পিতাৱোচৎ, হে পুত্র ৎৱং সর্ৱ্ৱদা মযা সহাসি তস্মান্ মম যদ্যদাস্তে তৎসর্ৱ্ৱং তৱ|
32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”
৩২কিন্তু তৱাযং ভ্রাতা মৃতঃ পুনরজীৱীদ্ হারিতশ্চ ভূৎৱা প্রাপ্তোভূৎ, এতস্মাৎ কারণাদ্ উৎসৱানন্দৌ কর্ত্তুম্ উচিতমস্মাকম্|

< Luka 15 >