Luka 15
1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.
Sûnkhat chu sumrusuongpungei mi tamtak le mi nunsiengei Jisua kôm chong rangâi rangin an honga.
2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.”
Phariseengei le Balam minchupungeiin, “Hi mi hin, mi nunsiengei a modôma, munkhatin sâk khom an sâkpui ngâi,” tiin an chiera.
3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
Masikin, Jisua'n hi chongmintêk hih a rila.
4 “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?
Nin kâra inkhatlam hin belri razakhat nei ungla, inkhat inmang senla imo a tho rang? Sômkuoleikuo hah sûla mâng a ta, ânmang hah aman mâka rok noni mo?
5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan
A manin chu râisân takin a dâra hong ruputin a ina hongpui a tih.
6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.'
Hanchu a ruolngei, a bungmingei koitûp a ta, ke belri inmang ka man nôk zoia, ka râiasân. Masikin, râisânna mi tho pui roi tîng a tih.
7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.”
Ma anghan, nangni ki ril, mi sômkuoleikuo insîr nâng khâiloi ngei nêkin mi nunsie inkhat insîr sikin invâna râisânna a om uol ngâi.
8 “Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe?
Nupang inkhatin sumdâr sôm nei senla, inkhat minmang senla, imo tho ni? Châti mochokin a in phiet a ta, a man nôk mâka takintâi takin rok a tih.
9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.'
A man nôkin chu a chamnungei le a bungmingei koitûp a ta, an kôma, ku sumdâr minmang ka man nôk zoi ka râiasân, râisânna mi thopui roi tîng a tih.
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.”
Nangni ki ril, ma anghan mi nunsie inkhat insîr sikin Pathien vântîrtonngei an râiasân ngâi.
11 I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina.
Jisua'n, “Mi inkhatin nâipasal inik a neia;
12 Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje.
nâipang uolin a pa kôma, ‘O, pa rochon ka chang rangtum chu atûn mi pêk ta roh,’ a tia. Hanchu, a rochon hah a nâingei an ruonin a sem pe ngeia.
13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.”
A nâipang uol han, sûntomte suole chu a changtum murdi a juora a lâk rieia. Hanchu a in mâkin ram lataka a sea, nuomninga omin a sum a hekpe zoia.
14 “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati.
Hanchu, a sum a hekpe suole chu, ha rama han mâitâm achula, ite sâk rang nei khâi maka.
15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.
Hanchu, ha rama mi inkhat ava pana, ama han a vokngei enkol rangin a loia a tîra.
16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.”
Vokngei sâk ngâi bê hôkngei sâk rangin a ôi zoia, ania, tutên ama a sâk rang pêk mak ngeia.”
17 “Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
“Nangkana, a honng inrietsuok le chu, ‘Ka pa ina inlo mingei bu nêk zoiloi pêna a nei intam tia laka, kei lakate hin vonchâmin ki thi rang na!
18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!
Inthoi ka ta ka pa kôma se nôk ki tih, a kôma, O pa, Pathien chunga le nangma chunga ku nunsie zoi.
19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'”
Na nâia be rangin luo chuk khâi mu-ung, no kôma inlo mi inkhat angin mi be ta roh,’ tîng ki tih,” a tia.
20 “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.
“Hanchu ânthoia, a pa kôma a se zoia. Lâtaka a la om lâiin a pa'n a lei mua, lungkham amu oka, a tâna, a kola, a tuma.
21 A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.'
Hanchu, ‘O pa, Pathien chunga le nangma chunga, ku nunsie zoi, na nâia be rangin chuk khâi mu-ung,’ a tia.
22 A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge!
Hannisenla a pa'n, a suokngei kôma, Innot takin rovo satak min hak roi, a kutruola kutsabi minbun ungla, a kea kekok minbun roi.
23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
Serat tuoi sa tak that ungla, râisânna ruolhoi sâk ei tih.
24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.”
Hi ka nâipasal hih, a thia ân thoinôk ani; ânmanga man nôk ani,” a tia. Hanchu râisânna ruolhoi an phut zoi.
25 “A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru
Hanchu a nâi ulien uolpu chu loia a oma, in a hongtung rangin chu, berlem miring le lâm rahang a rieta,
26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
Hanchu tîrlâm inkhat a koia, Imo ani zoi? tiin a rekela.
27 A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.'
Hanchu, a kôma, “Na nâipa a hongkîr nôka, nin pa'n a ring a dama amu nôk sikin râisânnân serat tuoi thâitak a thata, ruolhoi a tho ani,” a tipea.
28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.
Hanchu, a ulienpa chu a taksi sabaka, ina khom lût nuom khâi maka, hanchu a pa a hongsuoka, a methêma.
29 A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
Ania a pa kôma, “En roh, hi ten kum hih nata rangin tîrlâm sinin ki sina, no chong khom jôm loiin om ngâi mu-ung. Ania imo mini pêk ngâia? Ka malngei leh ruolhoi thona rangin, kêlte luo mi pêk ngâi mak che.
30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
Hannisenla, hi na nâi norchon notizuorngei kôma ânchêk suole a hongkîr nôkin chu, serat tuoi thâitak na thatpui,” a tia.
31 Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
A pân a kôma, “ka nâipasal ko kôma omtit kêng nini, ki nei murdi hih nata kêng.
32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”
Ania, râisâna ei mang rang kêng ani, na nâipa hih a thia a ring nôk kêng ani, ânmanga ei man nôk ani sikin,” a tipea.
