< Luka 15 >

1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.
Hanki maka takisi zago e'neriza vahe'mo'zane, kumi vahe'mo'za Jisasinte erava'o hu'za naneke'a antahinaku hu'naze.
2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.”
Hianagi Farisi vahe'ene kasegere ugota hu'naza (sraib) vahe'mo'za zamagra'a ke hugantu hugama hu'za, ama nemo'a kumi vahe zmareno ne'zana zamagrane magopi nene hu'za nehazageno,
3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
Jisasi'a ana kenona amanage huno fronka kea zamasami'ne,
4 “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?
Mago'moma tamagripintima, 100'a sipisipi ante'nenifinti mago'mo fanane hanigeno'a inankna hugahie? 99ni'a zamatrenige'za agupofi mani'nenageno, fananema hu'nemofonku hakeva hakeva huno keno erifore hugahie.
5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan
Ome keno eri fore huteno, afunte avrenteno muse nehuno,
6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.'
avreno nontema ehanatino'a, roneamokizmine tva'onte'ma nemaniza nagara ke hanige'za esageno, anage huno zmasamigahie. Muse nagri ene eme hinketo. Na'ankure fnanema hu'nea sipisipia hago hakena eri fore hu'noe huno hugahie!
7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.”
Hanki Nagra amanage hu'na neramasmue. Anahukna kante, 99ni'a vahe'mo'za fatgo hu'nazankiza zmagu'a rukrehe osugahazanagi, mago kumi vahe'mo, agu'a rukrehe nehigeno'a monafina tusi muse nehaze.
8 “Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe?
Jisasi'a mago'ane huno, Mago a'mo'ma 10ni'a zago ante'nenifinti, magoke zagoma fanane hu'nenkeno'a, rampe tavi taginteno noma'a harafi huno hakeva hakeva huno keno eri fore hugahie.
9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.'
Ana a'mo'ma ome ke fore huteno'a, rone'agu'ene, tva'oma'are nemaniza vaheku'enena zmasamino, Muse nagrane eme hinketo, na'ankure zagonima fananema hu'neana hago hakena erifore hu'noe huno hugahie!
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.”
Hanki amanage hu'na neramasmue, anahu kante mago kumi vahe'mo'ma agu'ama rukrahe'ma nehige'za, Anumzamofo ankeromo'za tusi muse nehaze.
11 I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina.
Jisasi'a amanage huno zamasmi'ne, Mago ne'mo tare ne' mofavre zanante'ne.
12 Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje.
Henka ne'amo nafa'amofonku anage huno asami'ne, afufeno ka'a nagrama eri snuama'a refko hunka namisnane higeno, nefa'a fenoma'a refko huno znami'ne.
13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.”
Zaza kna omanineno henka ne'amo, fenoma'a erino afete moparega vu'no anantega umani'neno, aza osu havi avu'avazante fenozama ome atre eme atre hu'ne.
14 “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati.
Maka'zama'a atre vagaretegeno, ana mopafina tusi agate'za fore higeno, ana ne'mofona mago'zama'a omnegeno tusi'a agazanku hu'ne.
15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.
Ana higeno mago mopa agafa nete vuno, erizampi avresigu ome antahigegeno, ana nemo'a afu'a kegava hinogu huntegeno afu kevuma mani'narega vu'ne.
16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.”
Magore huno vahe'mo'za ne'zana omizageno, afumo'za kohe akru'a nenazafinti nemu hu'naku agesa antahintahi hu'ne.
17 “Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
Hianagi agrama knare antahintahima e'nerino'a, agra'a anage hu'ne. Mika'a nenfa eri'za vahe'mo'za rama'a breti nenaze. Hianagi nagra amafi mani'nena nagakura fri'za hue!
18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!
Nagra otina nenfante vuna, anage hu'na ome asamigahue. Nafanimoka Anumzamofonte'ene kagritera kumi hu'nogu,
19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'”
ne'nimo'e hunka kagra nagrikura osunka, eri'za vaheka'agna hunka navro hu'na hugahue huno agesa antahine.
20 “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.
Anage huteno otino nefantega e'ne, ogamanu ne-egeno, nafa'amo negeno asuntaginteno, agareno vuno ome agazafeno, agi antako hu'ne.
21 A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.'
Ana nehigeno ana ne'amo anage huno nafa'amofo ome asmi'ne, Nafa'nimoke, Anumzamofonte ene kagrite'enena kumi hu'noe. E'ina hu'negu ne'nimo'e hunka nagrikura hugara osu'noe. Hanki eri'za vahe'ni'e hunka huo.
22 A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge!
Hianagi nafa'amo'a kazokzo eri'za vahe'agu anage huno zmasamine, ame hutma hentofa kena erita eme antaninentetma, azampina asane agia anone eme antaninteho.
23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
Agaho bulimakamo'ma afovage hu'nesia avreta eme ahetma, krenketa neneta maka'mota musena hamneno.
24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.”
Na'ankure ama ne'nimo'a fri'neanagi, ete asimu eri'ne. Fanane hu'neanagi, ete hago ehanatine, nehige'za tusi'za hu'za muse hu'naze.
25 “A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru
Hagi zage ne'mofavre'amo ehanatino nomofo tva'onte ne-eno, zavena neheza avogema nehazana nentahino,
26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
mago eri'za vahe ke huno, na'a anamafina nehaze huno antahige'ne.
27 A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.'
Ana ne'mo'a anage huno asmi'ne, negagna'a ehanatigeno negafa'a afovage hu'nea agaho bulimakao aheno krege'za nene'ze. Na'ankure negagnana mago'zamo'a azeri haviza osigeno ete ehanatigeno'e huno asmine.
28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.
Hianagi nempu'amofona rimpa hegeno, ana nompima ufrezankura avesra hu'ne. Nefa'a megia atiramino mofavre'a azeri fru huke hu'ne.
29 A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
Hianagi ana nona'a amanage huno nafa'amofona asmi'ne, kama antahio! Kagri eri'zana kazahu'na vu'noe. Rama'a zagegfufi erizanka'a erinegantena, mago zupe hu'na keka'a rufu'otaginoe. Ana nehugenka magore hunka osi memena naminkena, rone ni'amozanena aheta kreta neneta musena osu'noe.
30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
Hianagi ama mofavre kamoma maka zanka'a monko avu'avazante ome atre vagareno eri haviza huteno egenka, kagra afovage agaho bulimakao ahenka krente'nane.
31 Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
Higeno nefa'a anage huno asmi'ne, ne'nimoka kagra hakare zupa nagrane mani'nanankino, maka'zama ante'noana, Kagri su'a me'ne.
32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”
Hianagi tagra neza neneta muse huntegahune. Na'ankure ama negagna'a fri'ne huta hu'noanagi, kasefa huno mani'ne. Fanane hu'ne huta hunanagi, efore hu'ne huno asami'ne.

< Luka 15 >