Luka 1
1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
Quoniam quidem multi conati sunt ordinare narrationem, quæ in nobis completæ sunt, rerum:
2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
sicut tradiderunt nobis, qui ab initio ipsi viderunt, et ministri fuerunt sermonis:
3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
visum est et mihi, assecuto omnia a principio diligenter, ex ordine tibi scribere, optime Theophile,
4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
ut cognoscas eorum verborum, de quibus eruditus es, veritatem.
5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
Fuit in diebus Herodis, regis Iudææ, sacerdos quidam nomine Zacharias de vice Abia, et uxor illius de filiabus Aaron, et nomen eius Elisabeth.
6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
Erant autem iusti ambo ante Deum, incedentes in omnibus mandatis, et iustificationibus Domini sine querela:
7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Et non erat illis filius eo quod esset Elisabeth sterilis, et ambo processissent in diebus suis.
8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
Factum est autem, cum sacerdotio fungeretur in ordine vicis suæ ante Deum,
9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
secundum consuetudinem sacerdotii, sorte exiit ut incensum poneret, ingressus in templum Domini:
10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
et omnis multitudo populi erat orans foris hora incensi.
11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
Apparuit autem illi Angelus Domini, stans a dextris altaris incensi.
12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
Et Zacharias turbatus est videns, et timor irruit super eum.
13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
Ait autem ad illum Angelus: Ne timeas Zacharia, quoniam exaudita est deprecatio tua: et uxor tua Elisabeth pariet tibi filium, et vocabis nomen eius Ioannem:
14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
et erit gaudium tibi, et exultatio, et multi in nativitate eius gaudebunt:
15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
erit enim magnus coram Domino: et vinum, et siceram non bibet, et Spiritu Sancto replebitur adhuc ex utero matris suæ:
16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
et multos filiorum Israel convertet ad Dominum Deum ipsorum:
17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”
et ipse præcedet ante illum in spiritu, et virtute Eliæ: ut convertat corda patrum in filios, et incredulos ad prudentiam iustorum, parare Domino plebem perfectam.
18 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”
Et dixit Zacharias ad Angelum: Unde hoc sciam? Ego enim sum senex, et uxor mea processit in diebus suis.
19 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
Et respondens Angelus dixit ei: Ego sum Gabriel, qui asto ante Deum: et missus sum loqui ad te, et hæc tibi evangelizare.
20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”
Et ecce eris tacens, et non poteris loqui usque in diem, quo hæc fiant, pro eo quod non credidisti verbis meis, quæ implebuntur in tempore suo.
21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
Et erat plebs expectans Zachariam: et mirabantur quod tardaret ipse in templo.
22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Egressus autem non poterat loqui ad illos, et cognoverunt quod visionem vidisset in templo. Et ipse erat innuens illis, et permansit mutus.
23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
Et factum est, ut impleti sunt dies officii eius abiit in domum suam:
24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
post hos autem dies concepit Elisabeth uxor eius, et occultabat se mensibus quinque, dicens:
25 “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”
Quia sic fecit mihi Dominus in diebus, quibus respexit auferre opprobrium meum inter homines.
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
In mense autem sexto, missus est Angelus Gabriel a Deo in civitatem Galilææ, cui nomen Nazareth,
27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
ad Virginem desponsatam viro, cui nomen erat Ioseph, de domo David, et nomen virginis Maria.
28 Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
Et ingressus Angelus ad eam dixit: Ave gratia plena: Dominus tecum: Benedicta tu in mulieribus.
29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
Quæ cum audisset, turbata est in sermone eius, et cogitabat qualis esset ista salutatio.
30 No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
Et ait Angelus ei: Ne timeas Maria, invenisti enim gratiam apud Deum.
31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
Ecce concipies in utero, et paries filium, et vocabis nomen eius IESUM.
32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
Hic erit magnus, et Filius Altissimi vocabitur, et dabit illi Dominus Deus sedem David patris eius:
et regnabit in domo Iacob in æternum, et regni eius non erit finis. (aiōn g165)
34 Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”
Dixit autem Maria ad Angelum: Quomodo fiet istud, quoniam virum non cognosco?
35 Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
Et respondens Angelus dixit ei: Spiritus Sanctus superveniet in te, et virtus Altissimi obumbrabit tibi. Ideoque et quod nascetur ex te Sanctum, vocabitur Filius Dei.
36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
Et ecce Elisabeth cognata tua, et ipsa concepit filium in senectute sua: et hic mensis sextus est illi, quæ vocatur sterilis:
37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
quia non erit impossibile apud Deum omne verbum.
38 Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
Dixit autem Maria: Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum. Et discessit ab illa Angelus.
39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
Exurgens autem Maria in diebus illis abiit in montana cum festinatione, in civitatem Iuda:
40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Et intravit in domum Zachariæ, et salutavit Elisabeth.
41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Et factum est, ut audivit salutationem Mariæ Elisabeth, exultavit infans in utero eius, et repleta est Spiritu Sancto Elisabeth:
42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
et exclamavit voce magna, et dixit: Benedicta tu inter mulieres, et benedictus fructus ventris tui.
43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Et unde hoc mihi ut veniat mater Domini mei ad me?
44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Ecce enim ut facta est vox salutationis tuæ in auribus meis, exultavit in gaudio infans in utero meo.
45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Et beata, quæ credidisti, quoniam perficientur ea, quæ dicta sunt tibi a Domino.
46 Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina,
Et ait Maria: Magnificat anima mea Dominum:
47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
et exultavit spiritus meus in Deo salutari meo.
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Quia respexit humilitatem ancillæ suæ: ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes.
49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Quia fecit mihi magna qui potens est: et sanctum nomen eius.
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Et misericordia eius a progenie in progenies timentibus eum.
51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Fecit potentiam in brachio suo: dispersit superbos mente cordis sui.
52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Deposuit potentes de sede, et exaltavit humiles.
53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Esurientes implevit bonis: et divites dimisit inanes.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiæ suæ.
Sicut locutus est ad patres nostros, Abraham, et semini eius in sæcula. (aiōn g165)
56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Mansit autem Maria cum illa quasi mensibus tribus: et reversa est in domum suam.
57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
Elisabeth autem impletum est tempus pariendi, et peperit filium.
58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Et audierunt vicini, et cognati eius quia magnificavit Dominus misericordiam suam cum illa, et congratulabantur ei.
59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
Et factum est in die octavo, venerunt circumcidere puerum, et vocabant eum nomine patris sui Zachariam.
60 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”
Et respondens mater eius, dixit: Nequaquam, sed vocabitur Ioannes.
61 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”
Et dixerunt ad illam: Quia nemo est in cognatione tua, qui vocetur hoc nomine.
62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
Innuebant autem patri eius, quem vellet vocari eum.
63 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,
Et postulans pugillarem scripsit, dicens: Ioannes est nomen eius. Et mirati sunt universi.
64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Apertum est autem illico os eius, et lingua eius, et loquebatur benedicens Deum.
65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
Et factus est timor super omnes vicinos eorum: et super omnia montana Iudææ divulgabantur omnia verba hæc:
66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
et posuerunt omnes, qui audierant in corde suo, dicentes: Quis, putas, puer iste erit? Etenim manus Domini erat cum illo.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
Et Zacharias pater eius repletus est Spiritu Sancto: et prophetavit, dicens:
68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
Benedictus Dominus Deus Israel, quia visitavit, et fecit redemptionem plebis suæ:
69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
Et erexit cornu salutis nobis: in domo David pueri sui.
Sicut locutum est per os sanctorum, qui a sæculo sunt, prophetarum eius: (aiōn g165)
71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
Salutem ex inimicis nostris, et de manu omnium, qui oderunt nos:
72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
Ad faciendam misericordiam cum patribus nostris: et memorari testamenti sui sancti.
73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
Iusiurandum, quod iuravit ad Abraham patrem nostrum, daturum se nobis:
74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
Ut sine timore, de manu inimicorum nostrorum liberati, serviamus illi.
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
In sanctitate, et iustitia coram ipso, omnibus diebus nostris.
76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
Et tu puer, propheta Altissimi vocaberis: præibis enim ante faciem Domini parare vias eius:
77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
Ad dandam scientiam salutis plebi eius: in remissionem peccatorum eorum:
78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
Per viscera misericordiæ Dei nostri: in quibus visitavit nos, oriens ex alto:
79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.”
Illuminare his, qui in tenebris, et in umbra mortis sedent: ad dirigendos pedes nostros in viam pacis.
80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Puer autem crescebat, et confortabatur spiritu: et erat in desertis usque in diem ostensionis suæ ad Israel.
