< Tužaljke 5 >

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
ヱホバよ我らにありし所の事をおもひたまへ 我らの恥辱をかへりみ觀たまへ
2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
われらの產業は外國人に歸し われらの家屋は他國人の有となれり
3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
われらは孤子となりて父あらず われらの母は寡婦にひとし
4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
われらは金を出して自己の水を飮み おのれの薪を得るにも價をはらふ
5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
われらを追ふ者われらの頸に迫る 我らは疲れて休むことを得ず
6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
食物を得て饑を凌がんとてエジプト人およびアッスリヤ人に手を與へたり
7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
われらの父は罪ををかして已に世にあらず 我らその罪を負ふなり
8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
奴僕等われらを制するに誰ありて我らを之が手よりすくひ出すものなし
9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
荒野の刀兵の故によりて我ら死を冒して食物を得
10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
饑饉の烈しき熱氣によりてわれらの皮膚は爐のごとく熱し
11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
シオンにて婦人等をかされユダの邑々にて處女等けがさる
12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
侯伯たる者も敵の手にて吊され 老たる者の面も尊とばれず
13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
少き者は石磨を擔はせられ 童子は薪を負ふてよろめき
14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
長老は門にあつまることを止め 少き者はその音樂を廢せり
15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
我らが心の快樂はすでに罷み われらの跳舞はかはりて悲哀となり
16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
われらの冠冕は首より落たり われら罪ををかしたれば禍なるかな
17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
これが爲に我らの心うれへ これらのために我らが目くらくなれり
18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
シオンの山は荒はて 山犬はその上を歩くなり
19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
ヱホバよなんぢは永遠に在す なんぢの御位は世々かぎりなし
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
何とて我らを永く忘れ われらを斯ひさしく棄おきたまふや
21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
ヱホバよねがはくは我らをして汝に歸らしめたまへ われら歸るべし 我らの日を新にして昔日の日のごとくならしめたまへ
22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
さりとも汝まつたく我らを棄てたまひしや 痛くわれらを怒りゐたまふや

< Tužaljke 5 >